Izvorni znanstveni članak

OSOBIT I SAMOSVOJAN SVIJET USMENE PREDAJE: STARA I NOVA ČITANJA

Ljiljana Marks ; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Glavna je hipoteza teksta da je i usmena tradicija, kao bitna sastavnica kulturnoga identiteta, i glavna odrednica folklorističke struke, kontinuirani (povijesni i suvremeni) proces višeslojne interpre tacije repetitivnih postupaka i simbola u ljudskoj zajednici, a ne baštinjeni skup neupitnih činjenica, duhovnih vrijednosti i dovršenih tekstova.
Na zapisima usmene proze, poglavito mitskih i povijesnih predaja, razmatra se interakcija procesâ tradicije i retradicionalizacije u oblikovanju mnogostrukih aspekata kulturnog identiteta. Polazi se od pretpostavke da tradicija nije skup nepromjenljivih vrijednosti, nego kreativni proces kojim svaki pojedinac, naraštaj, zapisivač, istraživač ili književnik određuje svoje kulturno naslijeđe i identitet. Stoga rad ispituje koji se sadržaji u pojedinim vremenskim razdobljima upisuju u usmenu tradiciju, kako se upisuju (preoblikuju), u kojim kontekstima i koja im se značenja pridaju, ovisno i o vladajućim znanstenim paradigmama. U tome se kontekstu propituje proces stvaranja tradicije, koju ljudi stalno oblikuju i stvaraju, razgrađuju i obnavljaju, perpetuirajući neke vrijednosti i reinterpretirajući ih u potrazi za osloncima samospoznaje. Različite interpretativne razine
tradicije, poglavito usmene predaje, ovise dakako i o tome tko je interpretira, s kojom namjerom/svrhom/ciljem, ovise o predodžbama, vrijednosnom sustavu zajednice i pojedinca te o društvenom, kulturnom i političkom ozračju.

Ključne riječi

Hrvatska; 19. st.; 20. st.; predaja; mitologija; tradicija; retradicionalizacija; interpretacija

Hrčak ID:

53545

URI

https://hrcak.srce.hr/53545

Datum izdavanja:

15.6.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.144 *