Izvorni znanstveni članak
Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.
Karlapudi S. Kumar
; Department of Clinical Veterinary Medicine, College of Veterinary Science, Rajendranagar, Hyderabad, Andhra Pradesh, India
Pothureddi Nagaraj
; Department of Clinical Veterinary Medicine, College of Veterinary Science, Rajendranagar, Hyderabad, Andhra Pradesh, India
Vipparthi V. V. A. Kumar
; Department of Clinical Veterinary Medicine, College of Veterinary Science, Rajendranagar, Hyderabad, Andhra Pradesh, India
Dronamraju S. T. Rao
; Department of Clinical Veterinary Medicine, College of Veterinary Science, Rajendranagar, Hyderabad, Andhra Pradesh, India
Puni tekst: engleski pdf 212 Kb
str. 491-498
preuzimanja: 3.140
citiraj
APA 6th Edition
S. Kumar, K., Nagaraj, P., V. V. A. Kumar, V. i S. T. Rao, D. (2010). Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.. Veterinarski arhiv, 80 (4), 491-498. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/58463
MLA 8th Edition
S. Kumar, Karlapudi, et al. "Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.." Veterinarski arhiv, vol. 80, br. 4, 2010, str. 491-498. https://hrcak.srce.hr/58463. Citirano 27.11.2024.
Chicago 17th Edition
S. Kumar, Karlapudi, Pothureddi Nagaraj, Vipparthi V. V. A. Kumar i Dronamraju S. T. Rao. "Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.." Veterinarski arhiv 80, br. 4 (2010): 491-498. https://hrcak.srce.hr/58463
Harvard
S. Kumar, K., et al. (2010). 'Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.', Veterinarski arhiv, 80(4), str. 491-498. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/58463 (Datum pristupa: 27.11.2024.)
Vancouver
S. Kumar K, Nagaraj P, V. V. A. Kumar V, S. T. Rao D. Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.. Veterinarski arhiv [Internet]. 2010 [pristupljeno 27.11.2024.];80(4):491-498. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/58463
IEEE
K. S. Kumar, P. Nagaraj, V. V. V. A. Kumar i D. S. T. Rao, "Od 2004. do 2008. godine 1276 pasa različitih pasmina i spola s anamnezom i znakovima kardiopulmonalnih poremećaja bilo je pretraženo na Klinici Bhoiguda Koledža veterinarske znanosti Hyderabad u Indiji. Na osnovi fifi zikalne, elektrokardiografske, radiografske i ehokardiografske pretrage u 12 je pasa bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija. Pretragom kompletne krvne slike i biokemijskih pokazatelja u njih nisu bili ustanovljeni drugi poremećaji osim povišene razine kreatin kinaze MB i laktat dehidrogenaze. Svi psi s hipertrofičnom kardiomiopatijom pokazivali su uobičajene znakove kao što su nevoljko kretanje, slab apetit, pospanost, napadaje kašlja (osam pasa) i nesvjestice (6 pasa) tijekom nekoliko tjedana. Psi su bili liječeni više od mjesec dana diureticima i inhibitorima enzima konverzije angiotenzina, ali bez ikakva poboljšanja. Nakon primjene diltiazema istododobno s ramiprilom i fursemidom zabilježeno je kliničko poboljšanje za tri do pet dana, a potpun klinički oporavak za 30 do 60 dana. Iz postignutih rezultata može se zaključiti da je ehokardiografija najosjetljivija metoda za dijagnosticiranje, a da je diltiazem važan za uspješno liječenje hipertrofične kardiomiopatije u pasa.", Veterinarski arhiv, vol.80, br. 4, str. 491-498, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/58463. [Citirano: 27.11.2024.]
Sažetak
A total of 1276 dogs of various breeds and both sexes were presented to the Teaching Veterinary Clinical Complex, Bhoiguda, College of Veterinary Science, Hyderabad with a history and signs of cardio-pulmonary disorders, from 2004 to 2008. Based on physical, electrocardiographic, radiographic and echocardiographic examinations, 12 dogs were diagnosed with Hypertrophic Cardiomyopathy (HCM). No abnormalities were detected from the Complete Blood Count and blood biochemistry, except elevated levels of Creatine Kinase MB and Lactate Dehydrogenase. All the HCM dogs revealed common manifestations such as: exercise intolerance, poor appetite, lethargy, cough, seizures (8 dogs) and syncope (6 dogs) for more than a couple of weeks. The HCM dogs were under treatment for more than a month with diuretics and Angiotensin Converting Enzyme (ACE)-inhibitors but without any improvement. After supplementation of diltiazem along with ramipril and fursemide, improvement in clinical manifestations were noticed over 3-5 days and complete clinical recovery after 30-60 days. Hence, from the present findings it may be concluded that echocardiography is the most sensitive mode of diagnosis and the role of diltiazem in successful treatment of HCM in dogs is clear.
Ključne riječi
hypertrophic cardiomyopathy; dog; diltiazem
Hrčak ID:
58463
URI
https://hrcak.srce.hr/58463
Datum izdavanja:
28.7.2010.
Podaci na drugim jezicima:
hrvatski
Posjeta: 4.118
*
