Izvorni znanstveni članak
“KOME MORE, A KOME VODA”: MOTIV VODE U USMENIM HVARSKIM PJESMAMA
Ana Perinić Lewis
orcid.org/0000-0002-2425-1061
; Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Otok Hvar je mjesto susreta dinarskog i mediteranskog prostora, spoj kopnene i primorske Dalmacije u malom, a time i simbioza dviju usmenoknjiževnih tradicija na samo 300 četvornih kilometara. U naseljima istočnoga dijela otoka dominiraju epske, junačke, deseteračke pjesme, dok su na zapadu zastupljeni pretežno lirski, nedeseterački oblici. Analizom rukopisnih zbirki usmenog pjesništva otoka Hvara skupljanog u 19. i 20. stoljeću na tematsko-motivskoj se razini istražuje upisivanje geografskog prostora, osobito toposa mora i vode. Predodžbe mora, more kao topos, metafora ili ustaljena formula mnogo su zastupljeniji na zapadu nego na istoku otoka. Topos vode u pjesništvu istočnih Hvarana znatno je češći, no u usmenim pjesmama njihovih zapadnih suotočana. Unatoč prožimanjima, preuzimanjima i lokaliziranju pojedinih sadržaja, more i doživljaj mora ipak su najsnažniji dokaz sredozemništva stanovnika koji žive uz njega i od njega.
Ključne riječi
otok Hvar; usmeno pjesništvo; topos mora; topos vode; mitska voda; sredozemništvo
Hrčak ID:
61987
URI
Datum izdavanja:
8.12.2010.
Posjeta: 2.713 *