Izvorni znanstveni članak
“Blago onima koji tuguju: oni će se utješiti!” (Mt 5,4)
Marijan Vugdelija
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Što se tiče blaženstva ožalošćenih, naznake kadre da
rasvijetle njegovo tumačenje manje su brojne i manje rasvjetljujuće
od onih u ostalim blaženstvima. U ovom slučaju odlučna naznaka
stoji u parenetskom usmjerenju koje je Matej dodijelio čitavoj seriji
blaženstava. Ako Matej nije dodao neku precizaciju jedino oznaci
ožalošćenih, to je učinio jer je smatrao da je njezin religiozni domet
dovoljno jasan. To je važno s točke gledišta našega studija: ne
radi se više o osobama koje trebaju podnositi bolnu sudbinu, već
o osobama koje su animirane određenim raspoloženjima srca
koja su mila Bogu i u skladu s evanđeoskim idealom. Nije lako
odrediti točnu narav tih raspoloženja; protumačili smo zašto nam
izgleda da zaslužuje prednost tumačiti je u funkciji antiteze koja
suprotstavlja sadašnji svijet i onaj budući.
Osim što Isus u ovom blaženstvu upućuje na buduću
potpunu utjehu, na kraju povijesti, bilo osobne bilo cjelokupnoga
čovječanstva, on nam stavlja na znanje da je jedna stvarna i
tajna utjeha već sada dohvatljiva, u vremenu patnje i progonstva.
Sa svojom riječju, koja objavljuje učenicima Božju ljubav za njih,
uvodeći ih u jedan drugi način shvaćanja patnje i boli, Isus upućuje
na najuzvišeniju i najistinskiju moguću utjehu. Tako, utjeha
Izraela koju nagoviješta Izaija ostvaruje se u stupnjevima. Radost
i utjeha sada su pomiješane sa žalošću, kao jedan smiješak među
suzama. Ali smiješak ne će biti nikada nadvladan. Pripada mu
vječnost (Mt 25,46; usp. Iv 16,16-22; 1 Kor 7,30-31; Rim 8,18-39).
Ključne riječi
Isusova blaženstva; patnja; tuga; utjeha; radost
Hrčak ID:
70111
URI
Datum izdavanja:
5.7.2011.
Posjeta: 2.295 *