Ostalo
Pojam totalitarizma
Claude Lefort
Sažetak
Spoznajna vrijednost pojma totalitarizma izložena je stalnim osporavanjima.
Svoje shvaćanje, koje je zastupao u svojim brojnim djelima, o totalitarizmu
kao novoj društvenoj formaciji autor ovdje najprije suočava s četiri znanstvena
argumenta, koja su povjesničari iznijeli protiv totalitarizma kao političke
kategorije ili za njegovu ograničenu upotrebu. Prvi je argument da su komunizam
i fašizam stubokom različiti, da su radikalno suprotne ideologije koje
ih karakteriziraju. Taj argument previđa da u tim režimima ideologija nije
naprosto vladajući diskurs, nego da ima novu funkciju i učinkovitost, da uspostavlja
totalitarni “režim” jezika i mišljenja u kojemu se moć diskursa i diskurs
moći izjednačuju. Drugi je argument da je totalitarizam zamjetljiv, u Njemačkoj
i Rusiji, samo u ograničenim razdobljima. Autor odgovara da je riječ
o “realističkoj” iluziji da je u nekim povijesnim fazama totalitarni projekt do
kraja ostvaren. Treći je prigovor da pojam totalitarizma nema za povjesničara
nikakvu spoznajnu vrijednost, da totalitarni režimi pripadaju poretku kontingencije,
a ne povijesne nužnosti. Nasuprot tome, autor naglašava povijesnu
novost totalitarizma, koji nastaje i može nastati samo na tlu moderne “demokratske
revolucije” (u Tocquevilleovu smislu) kao njezino radikalno osporavanje.
Posljednji prigovor metodologijski osviještenog povjesničara (F. Furet)
glasi da pojam totalitarizma može biti analitički plodan samo ako se rabi kao
“ideal-tip”, kao zajednička crta režima uspostavljenih u atomiziranim društvima
totalnom dominacijom putem ideologije i terora. Autor uzvraća da se ne
možemo zadovoljiti upotrebom pojma “ideal-tip”, premda je istina da on povjesničara
oslobađa naivnosti pozitivističke opisne historiografije; tako izrada
ideal-tipa omogućuje da se izbjegne alternativa između filozofije i opisne povijesti,
ali to se događa samo tako što se povjesničar preobrazuje u spoznajnog
subjekta koji je izvanjski spram povijesti.
U drugom dijelu izlaganja, autor se kritički osvrće na teoriju totalitarizma H.
Arendt, napose na njezinu središnju tezu kako totalitarno društvo nastaje u
modernom atomiziranom društvu. Totalitarizam naime karakterizira s jedne
strane artificijelistički projekt organizacije, a s druge supstancijalistički ideal
utjelovljenja: oba se ozbiljuju u Partiji koja nije zamišljena samo kao organizacija,
nego je i “mistična osoba” u kojoj se spajaju njezini članovi: kao takva
utjelovljuje narod. Lik nedjeljivog naroda nadaje se u Partiji; lik nedjeljive
Partije nadaje se u liku naroda. U prvome, organizacijskom aspektu, Partija
sadrži projekt cjeline podobne za organiziranje, dok u drugome, supstancijalističkom,
sadrži projekt cjeline podobne za utjelovljenje.
Ključne riječi
totalitarizam; nacizam; komunizam; ideologija; Partija; H. Arendt; F. Furet; A. de Tocqueville
Hrčak ID:
74119
URI
Datum izdavanja:
18.11.2011.
Posjeta: 6.377 *