Izvorni znanstveni članak
Petrićev pojam vremena
Mihaela Girardi-Karšulin
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Petrićev pojam vremena temelji se na njegovoj kritici Aristotelova pojma vremena, a oslanja se na Augustinovo razumijevanje vremena. Ipak se Petrićevo poimanje vremena razlikuje i od Aristotelova i od Augustinova pojma vremena. Aristotelov pojam vremena smješten je u kontekst rješenja Zenonovih aporija kretanja, odnosno pojam kontinuiranog vremena treba osigurati inteligibilnost kretanja. Augustinov pojam vremena smješten je, međutim, u kontekst pitanja o Božjem stvaranju. Vrijeme kao i sve stvoreno ne može osigurati objektivnost i inteligibilnost ničega, nego u stvari predstavlja, u vidu sjećanja i očekivanja, način na koji duša transcendira trenutačnost svoje sadašnjosti. Za Augustina problem Zenonovih aporija uopće nije u pitanju. Objektivnost i inteligibilnost prirodnih zbivanja, kretanja, nije tema rasprave. Petrićeva kritika Aristotelova pojma vremena oslanja se na Augustina konstatirajući da je vrijeme nešto što bitno pripada duši. Vrijeme je subjektivno. Petrićevo razumijevanje vremena, ali konsekventno i matematike, možemo odrediti kao psihologistički relativizam. Vrijeme kao mjera ili broj kretanja nije garancija inteligibilnosti kretanja, jer i vrijeme i broj Petrić sagledava kao psihičke fenomene, tj. kao kontingentne, na faktičnu ljudsku svijest ograničene pojmove, a nikako vječno važeće i nužne odvojene forme pomoću kojih utvrđujemo zakonitosti prirodnih kretanja. Nasuprot Augustinu, međutim, pitanje inteligibilnosti, spoznatljivosti prirodnih zbivanja za Petrića predstavlja važnu filozofsku temu. Odustavši od pojma vremena kao mjere ili broja kretanja, Petrić pokušava utemeljiti jednu fiziku bez vremena.
Ključne riječi
Hrčak ID:
74986
URI
Datum izdavanja:
4.12.2000.
Posjeta: 1.557 *