Izvorni znanstveni članak

Ultrazvučno vođena citološka punkcija čvorova na vratu

Branko Krišto orcid.org/0000-0001-5533-2748 ; Županijska bolnica Livno, Odjel za ORL i cervikofacijalnu kirurgiju, Bosna i Hercegovina
Marko Buljan ; Županijska bolnica Livno, Odjel za ORL i cervikofacijalnu kirurgiju, Livno, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Uvod: Ultrazvučno vođena citopunkcija u dijagnostici čvora na vratu je studija dijagnostičke točnosti u koju su uključeni pacijenti koji su se klinički prezentirali sa čvorom na vratu. Studija je provedena kako bi se stekla objektivna procjena vlastitih iskustava u primjeni ove metode.
Ispitanici i postupci: Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 180 pacijenata, starosti 6-89 godina, podjednako muškog (96) i ženskog spola (84). U svih je bolesnika učinjen ultrazvuk vrata, a potom
ultrazvukom vođena citopunkcija. Rezultati citološke analize uspoređeni su s referentnim („zlatnim“) standardom, patohistološkim nalazom. Ovisno o citološkoj dijagnozi, bolesnici su retrogradno podijeljeni u dvije velike skupine: prvu skupinu činilo je 98 bolesnika kod kojih je citološki dijagnosticirana dobroćudna tvorba; drugu skupinu činili su bolesnici sa zloćudnom izraslinom na vratu, a podijeljena je u dvije podskupine: bolesnici s primarnim zloćudnim promjenama, koju je činilo 25 bolesnika i bolesnici sa sekundarnim (metastatskim) zloćudnim promjenama vrata koju je činilo 57 bolesnika.
Rezultati: Epidemiološkom analizom ustvrdili smo značajno stariju životnu dob za skupine bolesnika s primarnim i sekundarnim zloćudnim promjenama u odnosu na bolesnike s dobroćudnim promjenama. U skupinama sa zloćudnim promjenama, primarnim i sekundarnim, muškarci su bili češće zastupljeni (1,5:1 u korist muškaraca), dok je zastupljenost u skupini s dobroćudnim promjenama bila podjednaka. U skupinama bolesnika sa zloćudnim promjenama, primarnim i sekundarnim, sve dijagnoze postavljene citopunkcijom potvrđene su patohistološkom obradom. U skupini bolesnika kojima je citopunkcijom utvrđena dobroćudna
promjena u 14 (14,2%) slučajeva je dijagnoza, nakon patohistološke obrade, promijenjena u zloćudnu, dok je značajno više bolesnika ostalo s istom dijagnozom (84 ili 85,8%). Limfocitna hiperplazija je najučestalija dijagnoza utvrđena citopunkcijom, kod koje je, po učinjenom patohistološkom nalazu, dijagnoza promijenjena u zloćudnu. Analizirajući valjanost citopunkcije vođene UZV, ukupno gledano, utvrđena je osjetljivost od 92%, specifičnost 85,7% i točnost od 83,9%, dok je za skupinu bolesnika sa sekundarnim
zloćudnim promjenama (metastazama) utvrđena osjetljivost od 90%, specifičnost 73,8% i točnost od 85,5%.
Rezultati su usporedivi, približno slični onima iz većih kliničkih ispitivanja.
Zaključak: Naši rezultati ukazuju kako je UZV vođena citopunkcija, uz sva svoja ograničenja, korisna metoda u dijagnostici čvora na vratu, te može u velikom broju slučajeva isključiti potrebu za ekscizionom biopsijom i patohistološkom obradom, a u slučajevima kada ne isključuje potrebu za drugim dijagnostičkim postupcima svakako usmjeruje daljnju medicinsku obradu. Navedeni rezultati daju nam za pravo potvrditi ispravnost algoritma u kojem se, nakon klinički ustvrđenog čvora na vratu, obavlja citološka punkcija pod
kontrolom UZV, a citološka dijagnoza će usmjeriti daljnji dijagnostičko-terapijski postupak.

Ključne riječi

Ultrazvuk; citološka punkcija; čvorovi vrata

Hrčak ID:

77256

URI

https://hrcak.srce.hr/77256

Datum izdavanja:

1.2.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 16.293 *