Izvorni znanstveni članak
Srednjopaleolitički udarači ili pritiskači? Usporedba eksperimentalnoga i arheološkog materijala iz Hrvatske
Ivor Karavanić
Tomislav Šokec
Sažetak
Usporedba eksperimentalnoga i arheološkog materijala iz Hrvatske Eksperimentiranje je već duže vremena prisutno u arheologiji kao pomoćna metoda pri rekonstruiranju načina života i svakodnevne djelatnosti različitih prapovijesnih populacija. Primjerice, vrlo zanimljivim i korisnim pokazali su se eksperimenti komadanja životinja uporabom kamenih alatki (TOTH, 1987.). Nadalje, eksperimentalna arheologija uvelike je pomogla pri utvrđivanju tehnoloških procesa izradbe paleolitičkih (INIZAN ET AL., 1992.) i neolitičkih alatki (VUKOVIĆ, 1973., 1974.) te načina njihova korištenja. U ovom se radu usporedbom eksperimentalnoga i arheološkog materijala nastoji postići potpunija interpretacija načina korištenja srednjopaleolitičkih koštanih ulomaka tzv. obrađivača, koji su služili za obradbu kamenih alatki u završnoj fazi proizvodnje. Međutim, nije nam poznato jesu li oni u srednjem paleolitiku, odnosno musterijenu, korišteni isključivo za obradbu kamenih alatki udarcem ili i pritiskom. Obrađivači se općenito mogu definirati kao koštani ulomci s malim točkastim udubljenjima ili usporednim linearnim oštećenjima na distalnom kraju, okomitim na glavnu os predmeta. Oštećenja na obrađivačima ponekad se mogu jasno razlikovati od onih na kostima nastalih drugim aktivnostima (cf. VINCENT, 1987.; BINFORD, 1981.; BRAIN, 1981.; WHITE, 1992.; CAPALDO & BLUMENSCHINE, 1994.; BLUMENSCHINE ET AL., 1996.; VILLA & BARTRAM, 1996.), a katkad su slična onima nastalima prirodnim procesima ili životinjskim aktivnostima, što uvelike otežava njihovo prepoznavanje (cf. LEONARDI, 1979.; VINCENT, 1988.; BONNICHSEN & SORG, 1989.).
Više koštanih ulomaka, vjerojatno obrađivača, pronađeno je većinom u musterijenskim slojevima špilje Vindije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Pri pregledu faunističkog materijala iz Vindije T. D. White izdvojio je više ulomaka s različitim oštećenjima. Dio izdvojenih ulomaka, koji vjerojatno predstavljaju obrađivače, analiziran je u ovom radu. Poput Vindije i u špilji Veternici pored Zagreba pronađeno je više koštanih ulomaka koji su mogli biti obrađivači. Nastanak poprečnih udubina na površini ulomaka M. MALEZ (1981., 81.) je pripisao obrađivanju udarcem ili uporabi ulomaka za podlogu, odnosno nakovanj na kojemu je obavljeno obrađivanje. Međutim, vidljivo je da sva oštećenja na koštanim ulomcima koji su mogli biti obrađivači iz Vindije i Veternice nisu identična već pokazuju znatne morfološke razlike u profilu, širini i dubini ureza, uzrokovane možda različitom uporabom tih predmeta. Da bi se ustanovila morfologija oštećenja koja nastaju obrađivanjem kamenih alatki udarcem i pritiskom, proveden je eksperiment koji je ponajprije obuhvatio izradbu obrađivača.
Izvršen je na desnom radijusu i ulni domaćeg goveda. Oko epifiznih dijelova kosti bilo je ostataka mesa, a dijafizni dio bio je presvučen pokosnicom. Radijus je položen na polukružnu stranu. Pokušalo se probijanje korteksa dijafize udarcima neobrađenog oblutka, što je rezultiralo eliptičnom udubinom i mrvljenjem kosti, te čestim klizanjem oblutka zbog klizavosti pokosnice. Takvim načinom nije bilo moguće kontrolirati smjer lomljenja kosti pa je pristupljeno izradbi sjeckala. Manjom valuticom udareno je više puta naizmjenično s jedne i s druge strane istog ruba valutice, što je uobičajena tehnika izradbe te alatke (vidi TOTH, 1987.; SCHICK & TOTH, 1993., 121.). Dobiveni odbojci upotrijebljeni su za skidanje pokosnice i preostalog mesa. Potom je razbijanje kosti nastavljeno sjeckalom (sl. 1.), što je rezultiralo boljom kontrolom smjera loma i učinkovitijim probijanjem. Odlomljeni dio radijusa kasnije je upotrijebljen u drugom dijelu eksperimenta, a dio ulne odvojen je od radijusa i također kasnije korišten u eksperimentu. Druga faza eksperimenta provedena je uporabom dobivenog komada radijusa na odbojcima kvarcita i rožnjaka te ulne na odbojcima rožnjaka. Ulomak radijusa korišten je kao obrađivač za obradbu odbojaka pritiskom (sl. 2., 6), dok je jedan od dijagonalno nasuprotnih krajeva ulne upotrijebljen za obradbu udarcem (sl. 2., 1 a - lijevo), a drugi za obradbu pritiskom (sl. 2., 1 b - desno). Pritiskalo se na rub kamenog odbojka sredinom krajnjeg dijela koštanog ulomka, pri čemu je pokretom prema dolje izvršeno odlamanje. Potom je pristupljeno obradbi kamenog odbojka udarcem, pri čemu je radni dio ulne bio njezin deblji kraj. Na rubovima fragmenta radijusa vidljive su tipične stepeničaste i konkoidalne udarne brazgotine (vidi WHITE, 1992., 136., sl. 6.,12) nastale probijanjem kosti sjeckalom, identične onima na arheološkome materijalu Vindije. Pri probijanju je došlo do slučaja “flake still in place”, što je često vidljivo na arheološkome materijalu koji je pretrpio komadanje (vidi LYMAN, 1987.). Karakteristično je istanjenje ruba kosti prema mjestu proboja. Nadalje, na ulomcima su vidljive udubine,obično koncentrirane oko mjesta probijanja, nastale udarcima sjeckala. Na pritiskaču od radijusa nakon uzastopne obradbe kvarcita pritiskom pojavila se veća konkavna udubina i više sitnih nepravilnih utora. Na istom predmetu kao i na kraju ulomka ulne, kojim je obrađivan rožnjak, primijećeni su kanali nastali zbog klizanja pritiskača po rubu obrađivanog predmeta. To se zbilo zbog masnoće i klizavosti kostiju s kojih pokosnica, tijekom eksperimenta, nije mogla do kraja biti uklonjena. Od obradbe rožnjaka udarcima na radnom dijelu ulomka ulne nastale su sitne (2 mm ili manje), koncentrirano raspoređene točkaste udubine, čiji se periferni dijelovi ljuskaju (sl. 2., 1 a - lijevo). Za razliku od njih, oštećenja nastala obradbom pritiskom su duguljasta (2-15 mm), slična utorima (sl. 2., 1 b - desno) s poprečnim presjekom u obliku slova U. Međutim, valja pretpostaviti da bi oštećenja uzrokovana obradbom kvarcita udarcem bila nešto drukčija od onih dobivenih obradbom rožnjaka istom tehnikom, što nije provjereno ovim eksperimentom. Zamijećeno je da je obradba dobivena pritiskom na rožnjaku sitna, plitka, polustrma, a gdjegdje blago stepeničasta, dok je na kvarcitu izrazito zupčasta. Ona, pak, dobivena udarcem kosti na odbojcima rožnjaka je stepeničasta, strma ili polustrma i ponegdje blago zupčasta. Kvarcit se teže obrađivao od rožnjaka pritiskom i jače je oštećivao površinu kosti. Mikroskopska analiza pokazala je sličnost između oštećenja nastalih obradbom pritiskom ulne (sl. 3., 3) i oštećenja na koštanom ulomku iz musterijenskog sloja G3 Vindije (sl. 3., 4). Međutim, primijećene su i određene razlike, s obzirom na dubinu ureza, prema drugim ulomcima Vindije (sl. 3., 5) i Veternice (sl. 3., 6), koji su također mogli biti uzrokovani pritiskom. Razlog tomu može biti u jačini pritiska primijenjenog na različiti kameni materijal. Štoviše, veća sličnost je uočljiva između izraženih oštećenja radijusa nastalih obradbom kvarcita pritiskom i sličnih oštećenja na arheološkome materijalu iz Veternice (sl. 3., 6). Stoga je moguće da su duguljasti i duboki urezi na kostima iz Veternice nastali pri obradbi kvarcita pritiskom, a kraća i plića oštećenja na vindijskome materijalu pri obradbi rožnjaka pritiskom, pri čemu je bila potrebna manja sila. Ipak, obradba kvarcita pritiskom ne čini se vjerojatnom jer je taj materijal jako tvrd, pa je takva obradba teško provediva što je pokazao i ovaj eksperiment.
Mikroskopska analiza potvrdila je veliku sličnost oštećenja eksperimentalnog materijala, dobivenih obradbom udarcima (sl. 3., 1), s onima na koštanom fragmentu iz Vindije (sl. 3., 2). Eksperiment je pokazao da se oštećenja na obrađivačima nastala udarcem pri izradbi kamenih alatki, mogu bitno razlikovati od onih nastalih pritiskom, a makroskopska i mikroskopska usporedba eksperimentalnog materijala s arheološkim upućuje na korištenje obaju navedenih tehnika u musterijenu. Ipak, u ovom radu ne može se pouzdano dokazati da su neandertalci obrađivali svoje kamene alatke udarcem i pritiskom. Naime, rezultati eksperimenta mogu biti specifični, a ne univerzalni, dok tafonomska analiza faunističkog materijala Vindije i Veternice koja bi omogućila pouzdano tumačenje porijekla različitih oštećenja na kostima u kontekstu svih procesa koji su na njih djelovali, od deponiranja do pronalaska, još uvijek nije učinjena. Ustanovljene su značajne morfološke razlike između oštećenja obrađivača s arheoloških nalazišta. Za pretpostaviti je da su te varijacije uvjetovane različitom jačinom pritiska, vremenom rada, vrstom obrađivanog litičkog materijala i oštrinom ruba kamena, te vještinom izrađivača alatki. Nadalje, moguće je da ove razlike uvjetuje elasticitet i tvrdoća upotrijebljene kosti, kao što je to predložila A. VINCENT (1988.), što vjerojatno varira ovisno o vrsti i starosti životinje, kosturnom dijelu, te o vremenu koje je proteklo od njezine smrti. Za utvrđivanje točnijih odnosa unutar navedenih parametara bilo bi potrebno učiniti niz sličnih eksperimenata, koji bi obuhvatili uporabu različitih kosturnih dijelova životinja, na više vrsta sirovinskog materijala.
Ključne riječi
eksperimentalna arheologija; odbijanje udarcem; odbijanje pritiskom; obrađivači; oštećenja; musterijen; Vindija; Veternica; Hrvatska
Hrčak ID:
785
URI
Datum izdavanja:
16.6.2003.
Posjeta: 3.316 *