Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Biti ili ne biti žena: pitanje je sad! Ženino/a mjesto/a u sSakespeareovu svijetu i na pozornici

Ana Penjak ; Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu


Puni tekst: hrvatski pdf 854 Kb

str. 445-458

preuzimanja: 34

citiraj


Sažetak

Kada je Francoise Lionnet u svojoj studiji “Postcolonial Representation: Women, Literature, Identity” zaključila da tijelo ima “dvostruku funkciju: da prikaže zbiljsko, i da posjeduje moguće” (Lionnet, 1995.: 92), imala je na umu nešto posve određeno. Drugim riječima, uloga seksualnosti u izvedbenim umjetnostima i u vizualnoj reprezentaciji ženskog tijela kao seksualno predodređenog tijela, tijela Drugog, pitanje je oko kojega se danas u feminističkoj kritici vode burne rasprave. Analiza predstavljanja likova žena krajem XVI. i početkom XVII. stoljeća u dramskom opusu Williama Shakespearea, koje su na pozornici igrali dječaci, upozorava na nešto što se čini iznimno važnim. Ženska tijela prekrivena drugim entitetima i identitetima, ideološkim uvjerenjima i kulturnim vrijednostima, tijela opterećena cijelim nizom značenja i tumačenja, poput onih rodnih ili psihoanalitičkih, ženska tijela, ali i tijela općenito kao simboličko mjesto, kao da postaju tekst u koji su upisane mnoge društveno-povijesne činjenice tog vremena. Stoga su namjere autorice ovog članka dvojake: s jedne će strane nastojati predstaviti društveno-povijesni pregled konvencije i vrijednosti upućujući ujedno i na ideološku podatnost tjelesne metaforike, a s druge će strane nastojati uputiti na raznolike načine (mal)tretiranja tijela, osobito ženskog, ali i tijela dječaka koja su ta ženska tijela nastojali imitirati.

Ključne riječi

Elizabetinsko kazalište, vrijednosti, tijela, transvestizam, entiteti i identiteti

Hrčak ID:

81727

URI

https://hrcak.srce.hr/81727

Posjeta: 418 *