hrcak mascot   Srce   HID

Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Vol.20. No.1-2 (39-40) Prosinac 1994.

Izvorni znanstveni članak

Temelji hrvatske filozofske prakse

Mislav Kukoč ; Institut za primijenjena društvena istraživanja, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) str. 407-432 preuzimanja: 487* citiraj
APA 6th Edition
Kukoč, M. (1994). Temelji hrvatske filozofske prakse. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20. (1-2 (39-40)), 407-432. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/81974
MLA 8th Edition
Kukoč, Mislav. "Temelji hrvatske filozofske prakse." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol. 20., br. 1-2 (39-40), 1994, str. 407-432. https://hrcak.srce.hr/81974. Citirano 15.11.2018.
Chicago 17th Edition
Kukoč, Mislav. "Temelji hrvatske filozofske prakse." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 20., br. 1-2 (39-40) (1994): 407-432. https://hrcak.srce.hr/81974
Harvard
Kukoč, M. (1994). 'Temelji hrvatske filozofske prakse', Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20.(1-2 (39-40)), str. 407-432. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/81974 (Datum pristupa: 15.11.2018.)
Vancouver
Kukoč M. Temelji hrvatske filozofske prakse. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine [Internet]. 1994 [pristupljeno 15.11.2018.];20.(1-2 (39-40)):407-432. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/81974
IEEE
M. Kukoč, "Temelji hrvatske filozofske prakse", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol.20., br. 1-2 (39-40), str. 407-432, 1994. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/81974. [Citirano: 15.11.2018.]

Sažetak
Diferencirani razvoj hrvatske marksističke filozofije u smjeru tzv. kritičkog, humanističkog neomarksizma zapadnoeuropske provenijenicije, kasnije Oblikovanog kao autonomna orijentacija filozofije prakse, započeo je pedesetih godina suprotstavljanjem doktrinarnom dijalektičkom i historijskom materijalizmu. Pretpostavke, uzroci i razlozi zbog kojih je došlo do toga obrata višestruki su i višeslojni – socijalno-političke, kulturologijske i teorijske naravi.
Razvijena tradicija heterodoksnog i kritičkog pluralističkog mišljenja na hrvatskoj lijevoj intelektualnoj sceni inaugurirana je predratnim »zagrebačkim revizionizmom« neopozitivističke provenijencije Richtmanna i Podhorskog i, šire uzmi, jakim inspirativnim intelektualnim utjecajem Miroslava Krleže i njegova kruga Okupljena oko heterodoksnog »Pečata«.
Rečena heterodoksna duhovna klima jamačno je, na drugoj strani, omogućila iskazivanje građanskih i pluralističkih teorijSkih interesa i nagnuća što su prevladavala na filozofskoj katedri zagrebačkog sveučilišta.
Za razliku od drugih filozofskih središta tadašnje Jugoslavije, u Zagrebu nije bilo afirmiranih zastupnika ortodoksnog dijamat3, pa su se pripadnici mladog marksističkog naraštaja izborili za ekskluzivno pravo usmjeravanja razvoja čitave poslijeratne hrvatske filozofije. U teorijskim i političkim sukobima, prvo sa zastupnicima ortodoksnog marksizma, mahom srbijanskim i slovenskim filozofima, a kasnije i sa srbijanskim neomarksistima, hrvatski praxis-filozofi afirmirali su svoju orijentaciju, najprije na južnoslavenskom prostoru, a zatim i II širim svjetskim relacijama, definitivno potvrdivši teorijsku i kulturologijsku
izdvojenost i autohtonost hrvatsske filozofije prakse.

Hrčak ID: 81974

URI
https://hrcak.srce.hr/81974

[engleski]

Posjeta: 726 *