Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Treba li filozofirati?

Erna Banić-Pajnić ; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 1.845 Kb

str. 127-148

preuzimanja: 474

citiraj


Sažetak

Što pod utjecajem humanističkih prijevoda antičkih filozofa različitih orijentacija, a što zahvaljujući kritičkom preispitivanju pretpostavki jednog stoljećima prihvaćanog svjetonazora, u razdoblju humanizma i renesanse biva ponovno aktualizirano pitanje smisla čovjekova opstanka uz dovođenje u pitanje uvriježenog sustava vrijednosti. To između ostalog biva u filozofa spomenutog razdoblja tematizirano u vidu dileme: življenje za duhovne vrednote ili pak za voluptates (i to nadasve voluptates corporis), življenje kojemu se kao ideal nameće bios theoretikos ili življenje, u kojem se, imajući svagda pred očima ponajprije prolaznost svega ljudskog, teži za nepomućenošću što se sastoji u izbjegavanju svakog, a napose umnog napora i posebice onda filozofiranja.
U tom kontekstu valja iščitavati i Trankvilov posve humanistički intoniran traktat o tome treba li filozofirati, koji je zapravo reakcija na teze suvremenika uperene protiv tradicionalnog sustava moralnih vrednota. Pritom se Trankvil priklanja tradicionalističkoj liniji koja počiva na platoničko-stoičko-kršćanskom tumačenju temeljnih vrednota ljudskog življenja, a u kojem upravo filozofiji, kao onoj disciplini koja omogućuje ozbljenje najviših vrednota (time što pripravlja čovjeka za dosizanje najvišeg cilja-onog summum bonum što se sastoji u contemplatio divinae mentis) pripada presudna uloga. U funkciji obrane takova sustava moralnih vrednota jest onda i poimanje duše, izloženo u traktatu što je umetnut u glavnu raspravu, o potrebi i značenju filozofiranja. I u tom traktatu o duši Trankvil se opredjeljuje uglavnom za tradicionalističku poziciju braneći mnogim argumentima besmrtnost duše, što je pretpostavka za mogućnost impostiranja vrline na način na koji to čini Trankvil (vrlina koja svoju nagradu zadobiva poslije čovjekove smrti, nakon odvajanja duše od tijela).
Trankvilovi stavovi o duši odnosno međusobnom odnosu dijelova duše nisu posve u skladu s aristotelovsko-tomističkom koncepcijom, no oni se isto tako ne mogu označiti ni kao platonički (prema Tominoj interpretaciji) u tom smislu da bi jednoznačno li bez ostatka branili tezu o više duša u čovjeku.
Trankvilu je, naime, u aristotelovska-kršćanskoj tradiciji učenja o duši neprihvatljiva teza o objedinljivosti bitno različitih 'Određenja i svojstava u jednoj duši, napose pak smrtnosti i besmrtnosti, te on insistira na razgraničenju pojedinih bitno različitih dijelova duše, odnosno triju duša, tj. na tezi o intelektivnoj kao eminentno ljudskoj duši, besmrtnoj i od Boga stvorenoj. Pritom valja istaći da njegovi stavovi u vezi s tim nisu svagda posve jasno iskazani i jednoznačno odredivi. Istovremeno se može ustvrditi da problem,i što se u vezi s dušom javljaju i što proizlaze ,iz njegove pozicije nisu u tekstu podrobnije razrađeni.

Ključne riječi

Hrčak ID:

84083

URI

https://hrcak.srce.hr/84083

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 838 *