Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Temeljni problemi uspostave teksta rasprave De essentiis Hermana Dalmatinca

Antun Slavko Kalenić ; Filozofski fakultet, Zadar, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski PDF 3.397 Kb

str. 31-64

preuzimanja: 475

citiraj


Sažetak

Hermanova se rasprava o bitima sačuvala sve do našeg vremena u tri rukopisa. Od njih je najstariji i najugledniji Napuljski rukopis (N) što je napisan krajem dvanaestoga stoljeća. Drugi je po starosti, premda ne i po ugledu, Londonski rukopis (L) -iz četrnaestog stoljeća. Ovomu, najlošijemu od naših rukopisa, nedostaju početak i Kraj. Treći je naposljetku Oxfordski rukopis (C) iz 1423. godine. A taj, po vrsnoći čitanja, ne zaostaje mnogo za N. Pa ako se pomno prouče pisanja pojedinih rukopisa, iz prikazanoga će se rodoslovnoga razvojnog stabla posve razgovjetno moći razabrati na koji su način NLC među sobom povezani i kakav je njihov uzajamni odnos. I doista su od izvornika (ω) potekla dva izgubljena prijepisa, od kojih nijedan nije u potpunosti i točno prikazao lik svoga roditelja, - nepotpun prijepis (v) i potpuniji rukopis (ξ). Od v je zatim potekao N. ξ je pak s jedne strane, posredstvom prijepisa λ što se potom izgubio, rodio L i, s druge strane, možda isto tako posredstvom prijepisa, naime preko rukopisa ϰ, C. Rukopis ϰ je također izgubljen.
Pisanja u sačuvanim rukopisima NLC znatno su se udaljila od (ω). No takve, ali i neke nove greške što su ih počinili izdavači, pojavljuju se na žalost u velikom broju i u t'iskanim knjigama. Haskins je, naime, 1924. godine dao tiskati otprilike osminu teksta Hermanove rasprave o bitima. Potpunje tekst prvi objavio Alonso 1946. godine. A u pripremanju je ovoga santanderskog izdanja postupao tako da je rukopis C, što mu je jedini bio pri ruci, ispravljao i dopunjavao prema Haskinsovim bilješkama, ondje gdje su mu one mogle poslužiti. I nedavno je također potpun tekst objavio Burnett u svome leidensko-kö1nskom izdanju iz godine 1982. Njemu su, međutim, u priređivanju tog izdanja biti na raspolaganju svi sačuvani rukopisi, zajedno s Haskinsovim izvacima i Alonsovim santanderskim izdanjem. Makar je Burnett zaista mnoge greške svojih prethodnika popravio, ipak je, s druge strane, ne samo ponovio neke od prethodnih grešaka nego također dodao i neke nove, vlastite pogreške. Ali ono što mu se mora osobito zamjeriti, to je prilično velik broj suvišnih, a nerijetko i štetnih posredovanja u tekst.
Što se tiče razdiobe rasprave na knjige, čini se da je Herman prvotno imao na umu djelo koje će obuhvatiti više knjiga. No ipak, pošto je naposljetku raspravu dovršio, izgleda da nije htio remetiti nutarnje jedinstvo teksta vanjskom podjelom i da je to razlogom što se na kraju rasprave spominje knjiga umjesto knjiga.
Najposlije, pisac se ovog izlaganja ne slaže s Burnettom da su u LC uistinu po srijedi Hermanove naknadne promjene teksta ,i umetanja rečenica u tekst. On, nasuprot tomu, dokazuje da se u N u poređenju s L i C znatno veći broj praznina u tekstu nalazi zbog toga što je N potekao od jednoga kudikamo površnije obavljena prijepisa. Upravo zato, misli pisac, Burnett je pogriješio kad je tekst Hermanove rasprave na četiri mjesta uspostavljao tako da je dao otisnuti usporedno po dvije verzije teksta, to jest: posebno verziju N, a posebno LC.

Ključne riječi

Hrčak ID:

85888

URI

https://hrcak.srce.hr/85888

Datum izdavanja:

1.12.1986.

Podaci na drugim jezicima: latinski

Posjeta: 1.048 *