Izvorni znanstveni članak
Petrićeva kritika Aristotelove metafizike
Goran Gretić
; Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Odjel za povijest filozofije, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U prvom dijelu rada analizirane su opće odrednice platonizma renesanse, odnosno razvoj zapadnog, rimskog platonizma preko srednjeg vijeka do renesansnih mislilaca i istočnog, grčkog, koji je bio presudan u oblikovanju platonizma renesanse. Stoga je prvenstveno razmatran utjecaj grčkih učenjaka, posebice Plethona, te dan prikaz već od njih započetih rasprava o odnosu Platonove i Aristotelove filozofije, kao i nastavak tih rasprava do Kuzanskog, Pica i Ficina.
Zatim je dan prikaz razvoja i opće značenje aristotelizma renesanse, jer on protivno popularnom mišljenju predstavlja još uvijek najmoćniju duhovnu struju, pogotovo u akademskim okvirima, a koja zadržava svoj primat sve do 17. stoljeća.
U uvodnom dijelu o Petriću dane su osnovne crte njegove intelektualne biografije, kao i temeljni motivi njegovog filozofiranja. To su, kao što je poznato, njegova strastvena sklonost Platonu i platoničkoj tradiciji, i antipatija spram Aristotela i peripatetičara kao i, opet u skladu s platoničkom tradicijom, snažan utjecaj poganskih religija, posebice hermetizma, na njegovo mišljenje. Stoga se on općenito pokazuje kao originalni mislilac u okviru platoničke tradicije, koji se međutim uprkos svemu nije uspio (i ne samo on) u potpunosti osloboditi od onog što bi se moglo označiti kad sistematska bit Aristotelove filozofije.
Ključne riječi
Hrčak ID:
85894
URI
Datum izdavanja:
1.12.1986.
Posjeta: 1.268 *