APA 6th Edition Senković, Ž. (2006). Aristotelov odgoj za vrline. Metodički ogledi, 13 (2), 43-61. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/8958
MLA 8th Edition Senković, Željko. "Aristotelov odgoj za vrline." Metodički ogledi, vol. 13, br. 2, 2006, str. 43-61. https://hrcak.srce.hr/8958. Citirano 19.01.2021.
Chicago 17th Edition Senković, Željko. "Aristotelov odgoj za vrline." Metodički ogledi 13, br. 2 (2006): 43-61. https://hrcak.srce.hr/8958
Harvard Senković, Ž. (2006). 'Aristotelov odgoj za vrline', Metodički ogledi, 13(2), str. 43-61. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/8958 (Datum pristupa: 19.01.2021.)
Vancouver Senković Ž. Aristotelov odgoj za vrline. Metodički ogledi [Internet]. 2006 [pristupljeno 19.01.2021.];13(2):43-61. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/8958
IEEE Ž. Senković, "Aristotelov odgoj za vrline", Metodički ogledi, vol.13, br. 2, str. 43-61, 2006. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/8958. [Citirano: 19.01.2021.]
Sažetak Autor u ovome članku razmatra narav moralnih vrlina u Aristotelovoj filozofiji, te prikazuje i analizira pojedine vrline iz njegove Nikomahove etike. Dostizanje prave mjere (sredine koja je ono najbolje) moguće je s razvijanjem valjanog habitusa, dobrog stanja karaktera koji se dostiže na putu prolaženja od nezrelosti do onoga najboljeg. Etičnost je u Aristotelovu smislu vezana uz političnost, tj. tek moralno dobri građani čine uspješnom svoju zajednicu i obrnuto, pravednost i umnost zakona jamči perfektuiranje građana. Vrline su nužne i za postizanje krajnje svrhe moralnoga djelovanja, što je sreća (eudaimonia), koja stoji u relaciji spram vrlina, ali i spram nužnosti izvanjskih dobara. No, i tu je opet riječ o sredini kao najvišem stupnju vrijednosti.