Izvorni znanstveni članak

Kategorički imperativ kao primjer protuideala

Ksenija Grubišić ; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Sažetak

Kant je tumačenjem metafizike ćudoređa nastojao dokazati da je smisao ćudorednosti u postizanju autonomnosti, odnosno u autonomiji volje. Premda je Nietzsche na potpuno drugačiji način tumačio ćudorednost, djelo Uz genealogiju morala pokazuje da je i za njega smisao ćudorednosti u postizanju autonomnosti, odnosno u stvaranju autonomnog individuuma. Pritom obojica svoje teze argumentiraju na primjeru obećanja. Kant objašnjava zašto se sloboda htijenja može očitovati samo pomoću kategoričkog imperativa, dok Nietzsche u drugoj genealogijskoj raspravi obećanje tumači kao aktivno htijenje, odnosno kao najvišu paradigmu odgovornosti. I kod Kanta i kod Nietzschea je ostvarenje autonomnosti kao ideala moguće samo pomoću slobode volje, što otvara mogućnost da bi kategorički imperativ mogao biti svojevrsna paradigma za protuideal.

Ključne riječi

Autonomnost; ćudorednost; “htjeti drugačije vidjeti”; ideal; obećanje; protuideal; “stvar po sebi”; volja za moć; vrijednosti; zablude

Hrčak ID:

93137

URI

https://hrcak.srce.hr/93137

Datum izdavanja:

30.11.2012.

Posjeta: 5.565 *