Skoči na glavni sadržaj

Rasprave Instituta za hrvatski jezik, Vol. 4-5 No. 1, 1979.

Izvorni znanstveni članak

OSNOVE IDIONIMNE TEORIJE I ODNOS IDIONIMA I KOINONIMA

Valentin Putanec

Puni tekst: hrvatski pdf 325 Kb

str. 213-218

preuzimanja: 603

citiraj

Sažetak

Člankom se nastoji dati prilog osnovnoj teoriji onomastike, tj. rasvijetliti što je vlastito ime kao jezični znak i koji je odnos vlastitoga imena i apelativa. Pomoću teorije skupova i njezine teorije prostora i skupovanja čitava jezična građa koja se odnosi na jezične znakove – idionime svodi se na pojam jedinke u vrsti prostora. Donosi se podjela idionima na stereoidionime, bioidionime i pragmatoidionime. Vrsta prostora svedena je na nepokretni i pokretni prostor, neživo i živo, bića i zamišljena bića, čime se autor vraća na definiciju idionima kao prostornih orijentira, ali širi taj pojam na sve točke u prostoru, bile one žive ili nežive, pokretne ili nepokretne.

Ključne riječi

Hrčak ID:

69048

URI

https://hrcak.srce.hr/69048

Datum izdavanja:

14.6.1979.

Posjeta: 1.309 *