Pregledni rad
Značaj emisije polikloriranih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana iz procesa proizvodnje željeza i čelika
T. Sofilić
A. Rastovčan-Mioč
Z. Šmit
Sažetak
Razvoj metalurgije i metalurških procesa praćen je duljim ili kraćim razdobljima intenzivnog onečišćenja okoliša, što je uzrokovalo neposredno ili posredno ugrožavanje zdravlja ljudi, pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, vodnih sustava, tla, povećane erozije materijalnih dobara, kao i niza drugih negativnih učinaka društvene i ekonomske prirode.
Tako je npr. koncepcija integriranih željezara uvjetovala veliko povećanje broja izvora emisija i povećanje koncentracije štetnih tvari u okolišu, a najveći onečišćivači su oduvijek bili pogoni proizvodnje metalurškog koksa, postrojenja za aglomeraciju željezne rude, visoke peći, čeličane, ljevaonice i termoenergetska postrojenja.
Brojna fundamentalna znanstvena istraživanja dokazala su čitav niz negativnih učinaka nekontrolirane emisije štetnih tvari iz tih postrojenja. Uz znatne količine uobičajenih i dobro poznatih onečišćenja poput sumporovog (IV) i ugljikovih oksida, fluorovodika, amonijaka, benzena, teških metala, fenola, cijanida, ulja i masti, troske, iskorištenog vatrostalnog materijala, metalnih strugotina, muljeva, prašine i ogorina, javljaju se i onečišćenja u relativno malim količinama čije dugotrajno djelovanje predstavlja opasnost i od njihovih niskih koncentracija kojima se uvijek ne posvećuje dužna pozornost.
Tu skupinu onečišćenja čine postojana organska onečišćenja čiji su predstavnici policiklički aromatski ugljikovodici, poliklorirani bifenili, poliklorirani dibenzo-p-dioksini i poliklorirani dibenzofurani. Od svih poznatih onečišćenja kojima su izvor metalurški procesi, do sada su sa stajališta utjecaja emisije onečišćenja iz metalurških procesa u okoliš, najmanje istraženi upravo ti spojevi.
U radu su izračunate prosudbe emisija polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u Hrvatskoj u razdoblju od 1960. do 2005. godine. Pri izračunu su poslužila iskustava razvijenih zemalja koje su ujedno i najveći proizvođači željeza i čelika. Dobiveni rezultati su pokazali da je ukupna emisija tih spojeva od metalurških procesa u okoliš u razdoblju 1960.- 2005. bila od QI-TEQ = 0,153-2,888 g a-1, dok je u razdoblju 1990. - 2000. ova emisija bila od 0,153-1,284 g a-1.
Kako se ne smije zanemariti udjel metalurških procesa u ukupnoj emisiji polikloriranih dibenzop-
dioksina i polikloriranih dibenzofurana u okoliš, to je nužno u nastavku istraživanja provesti mjerenja njihovih emisija od svih aktivnih metalurških procesa u Hrvatskoj, te odrediti udjel tih spojeva u svim vrstama otpada nastalog za vrijeme odvijanja procesa.
Ključne riječi
dioksini; furani; emisija; metalurški procesi
Hrčak ID:
6915
URI
Datum izdavanja:
5.12.2006.
Posjeta: 1.629 *