Pregledni rad

SINDROM TARZALNOG KANALA U ŠPORTAŠA

Tatjana Cicvara Pećina ; Zavod za radiologiju KB Dubrava,
Ivica Lucijanić ; Služba za ortopediju Opće bolnice Karlovac
Sanda Dubravčić- Šimunjak ; Zavod za fizikalnu medicinu, rehabilitciju i reumatologiju KB Sveti Duh

Sažetak

Sindrom kompresije nervus tibialisa ili njegovih
ogranaka n.plantaris medialis et lateralis u području
tarzalnog kanala (tunela) poznat je od 1962. godine kao
sindrom tarzalnog kanala (tunela). Tarzalni kanal je
koštano-vezivni kanal (tunel) smješten ispod medijalnog
gležnja (maleola) stopala, a koji kanal se naziva i „hilus
stopala“, jer kroz taj tunel na taban dolaze sve anatomske
strukture od tetiva do živaca i krvnih žila. Kanal se dijeli
na dva dijela, tj. na lacuna tendinum za prolaz tetiva
m.tibialis posterior, m.flexor hallucis longus i m. flexor
digitorum longus i na lacuna vasonervorum za prolaz
neurovaskularnog snopa. Lacuna vasonervorum dijeli se
opet u dva kanala i to medijalni (gornji) za prolaz n.
plantaris medialis i istoimene arterije i vena te lateralni
(donji) za prolaz n.plantaris lateralis te arterije i vena.
Medijalni (gornji) kanal je u neposrednom odnosu s
lacuna tendinum što je i jedan od uzroka češće kompresije
n.plantaris medialis. Uzroci nastanka sindroma tarzalnog
kanala su zauzimanje prostora u kanalu (ganglion,
anomalni mišić i sl.) ili zbog izvanjskog pritiska na
strukture u kanalu. Postoje i idiopatski oblici sindroma
tarzalnog kanala kada se ne može otkriti izravni uzrok
nastanka karakterističnih simptoma u smislu žarenja,
pečenja, bockanja i smanjene osjetljivosti osobito u prva
tri prsta tabana. Uz kliničku dijagnostiku nove
mogućnosti MRI i ultrazvučne dijagnostike smanjuju
broj tzv. idiopatskih oblika sindroma tarzalnog kanala, a
korisne su i za evaluiranje eventualnog neuspješnog
kirurškog liječenja .
Sindrom tarzalnog kanala u športaša opisuje se
relativno rijetko, a češće se javlja u sportovima gdje su
prisutni sprintanje, skokovi ili neki specifični pokreti
(judo), a pojava simptoma povezana je i s biomehaničkim
promjenama u području gležnja i stopala. Idiopatske
oblike sindroma tarzalnog kanala koji se češće nalaze u
športaša može se objasniti učestalim ponavljajućim
istezanjima (trakcijom) živaca ili tendinitisima u području
lacuna tendinum, a što se sve može svrstati u sindrome
prenaprezanja. Iako se nešto rjeđe opisuje nego u općoj
populaciji potrebno je misliti na mogućnost pojave
sindroma tarzalnog kanala u športaša, a ne postojeće
tegobe pripisivati spuštenom stopalu ili proširenim
venama.

Ključne riječi

sindrom tarzalnog kanala; klinička i radiološka dijagnostika; uzroci nastanka u športu

Hrčak ID:

71349

URI

https://hrcak.srce.hr/71349

Datum izdavanja:

1.7.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 10.156 *