Izvorni znanstveni članak
KRSTJANIN VLATKO TUMURLIĆ I NJEGOVO DOBA (1403.-1423.)
Pejo ĆOŠKOVIĆ
Sažetak
Sljedbenici heretičke »Crkve bosanske« tijekom prve polovice XV st. postupno su prelazili u službu pojedinih velikaša za koje su potom obavljali raznovrsne poslove svjetovnog karaktera, što im je otvaralo velike mogućnosti da izađu iz tišine svojih redovničkih obitavališta i brzo postanu osobito cijenjeni, utjecajni, pa čak nerijetko i vrlo bogati ljudi ne samo u svojem okružju nego i na znatno širem prostoru, kako o tome na najuvjerljiviji način svjedoči primjer Radina Butkovića- nešto mlađeg suvremenika i subrata krstjanina Vlatka Tumurlića - koji je ostvario iznimno bogatu crkvenu i svjetovnu karijeru, nastupajući u različitim situacijama najčešće kao diplomat u službi oblasnih gospodara Radosava Pavlovića i Stjepana Vukčića Kosače. Odavanje članova heretičke sljedbe bosanskih krstjana i njezine hijerarhije raznim svjetovnim poslovima, nakon što su se našli na dvorovima »rusaške gospode« i oblasnih gospodara, nije bilo u suprotnosti s njihovom duhovnom djelatnošću i oblasnih gospodara, nije bilo u suprotnosti s njihovom duhovnom djelatnošću i redovničkim pravilima po kojima su živjeli, nego je, naprotiv, takvo angažiranje bilo poželjno i praktično, s obzirom na to da se općenito zaštita crkve u srednjovjekovnoj bosanskoj državi u osjetljivim i zategnutim situacijama i u otvorenim sukobima do kojih je dolazilo između vladara i vlastele, pokazala dovoljno efikasnom te je posredovanje njezinih predstavnika u svakom nesporazumu po pravilu zahtijevala u sporu slabija strana, tako da se, zahvaljujući tome, s vremenom uobičajilo, uz povjerljive osobe svjetovnog staleža, pojavljivanje po jednog ili više pripadnika crkve, u ovisnosti o vjerskoj pripadnosti onoga koji zaštitu traži. Osim što se u dostupnom izvornom materijalu može neosporno naći primjera na temelju kojih se doznaje da je tijekom prve polovice XV. st. - kada je, uostalom, živio i djelovao i krstjanin Vlatko
Tumurlić: - »Crkvi bosanskoj« bilo rezervirano mjesto u državnim tijelima koja su u svojoj nadležnosti imala ispitivanje vlastelinove krivice, čak i u onim slučajevima kada bi se on toliko ogriješio o vladara da bi bilo »vridno plemenitu človiku glavu otsići« kao i to da je ona tada vrijedila kao čuvar zakona, pravde i staleških prava bosanskog plemstva. Ima također puno vijesti prema kojima su već početkom tog razdoblja njezini članovi postupno prodirali u okolinu pojedinih oblasnih gospodara i »rusaške gospode« gdje su potom, stupajući u njihovu službu, postajali pravi dvorjani (kućane), redovnici, savjetnici i diplomati, ne samo u situacijama u kojima su posredovali u razrješavanju njihovih međusobno vrlo zamršenih odnosa nego i u sređivanju spornih pitanja sa susjedima, osobito s katoličkim Dubrovčanima, što nam je danas najpoznatije s obzirom na to da su izvorna svjedočanstva dubrovačke provenijencije u usporedbi s onima koja su nastala u Bosni i drugim susjednim okružjima u najvećem broju sačuvana te je, zahvaljujući njima, moguće istraživačima ove problematike najtemeljitije praćenje tih odnosa.
Ključne riječi
Hrčak ID:
77621
URI
Datum izdavanja:
14.6.1995.
Posjeta: 2.041 *