Policija i sigurnost, Vol. 18 No. 3, 2009.
Pregledni rad
Elementi doktrine zapovjedne odgovornosti
Željka Burić
; Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Zapovjedna odgovornost uređuje osobnu odgovornost pojedinca. U središte interesa ovaj je institut došao tek osnivanjem ad hoc sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, a posebno osnivanjem stalnog Međunarodnog kaznenog suda. Pravila međunarodnog kaznenog prava, statuta spomenutih ad hoc sudova, te Rimskog statuta u nastojanju usklađivanja pravne stečevine, zahtijevala su promjene nacionalnog zakonodavstva, te je time izvršen znatan utjecaj i napravo Republike Hrvatske. I običajno humanitarno međunarodno pravo sadrži pravila o odgovornosti nadređenih za djela podčinjenih. Zapovjednici i drugi nadređeni kazneno su odgovorni za ratne zločine koje su počinili njihovi podčinjeni ako su znali ili su mogli znati da će njihovi podčinjeni izvršiti ili da izvršavaju takve zločine, a nisu poduzeli sve neophodne i razumne mjere u granicama svoje mobi kako bi se spriječila njihova izvršenja ili, ako su takvi zločini počinjeni, kako bi kaznili odgovorne osobe. (Henckaerts i Doswald-Beck, 2005:560.-577.) Ovo pravilo kao normu običajnog međunarodnog prava ustanovila je praksa država, ali i većine međunarodnih stalnih ili ad hoc sudova. Ono je primijenjeno u I. dopunskom protokolu uz Ženevske konvencije i to u članku 8 stavku 2, te u članku 28 Statuta Međunarodnog kaznenog suda, u članku 7 stavku 3 Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i članku 6 stavku 3 Statuta Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu. Prvi je puta tumačeno u sudskoj praksi nakon II svjetskog rata, a tumačenje je uključivalo sljedeće bitne sastavnice pravila: civilnu zapovjednu vlast, odnos podređeni i nadređeni, zapovjednik/pretpostavljeni je znao ili je imao razloga znati, istraga o zločinima i njihovo izvješće i izraz nužne i razumne mjere.
Ključne riječi
zapovjednik; nadređeni; podređeni; efektivna kontrola
Hrčak ID:
79358
URI
Datum izdavanja:
15.12.2009.
Posjeta: 2.120 *