Vijest
Učinak ubrzane rehabilitacije na funkciju zgloba gležnja nakon uganuća
Lela Kozić Đurović
Sažetak
U nasumičnom kontroliranom jednostruko slijepom pokusu uspoređena je metoda ubrzane aktivne mobilizacije sa standardnom terapijom (zaštita, mirovanje, primjena hladnoće, kompresija i elevacija ekstremiteta – PRICE) nakon akutnog uganuća gležnja na 101 bolesniku u hitnoj ambulanti klinike za sportsku medicinu. Primarni ishod bila je funkcija zgloba gležnja, a sekundarni bol u mirovanju i u aktivnosti, oteklina i osnovna fizička aktivnost prva četiri tjedna nakon ozljede. Kontrola je obavljana jedanput na tjedan tijekom prvog mjeseca i nakon 16 tjedana, uz procjenu ponovnog ozljeđivanja. Uganuće je jedna od najčešćih ozljeda muskuloskeletnog sustava. Zbog boli i gubitka funkcije zgloba u akutnoj fazi četvrtina ozlijeđenih ostaje na bolovanju prvi tjedan nakon ozljede. Dugoročne komplikacije su sklonost ponovnom ozljeđivanju i trajna oštećenja tkiva. U sustavnom pregledu literature iz 2008. godine van Rijn i suradnici našli su da u 36% do 85% slučajeva nastupi potpuni oporavak nakon trogodišnjeg praćenja bolesnika. Mirovanje, zaštita, primjena hladnoće, kompresija i elevacija postali su sinonimi za liječenje ozljeda mekog tkiva, ali su zapravo pasivan pristup. G. M. Kerkhoffs u svojoj je metaanalizi iz 2002. godine zaključio da je najučinkovitije funkcionalno multimodalno liječenje. To uključuje ranu mobilizaciju i opterećenje, kompresivni zavoj, krioterapiju, nesteroidne protuupalne lijekove i medicinsku gimnastiku. Cilj je vježbi povećanje mišićne snage, opsega pokreta i senzomotorne kontrole pokreta jer su često oslabljene zbog uganuća gležnja. U ovo istraživanje su bile uključene osobe s uganućem gležnja koje su došle na hitni prijam ili iz ambulante za sportske ozljede, u dobi između 16 i 65 godina, a kriteriji za isključivanje su bili: kompletna ruptura ligamenata, koštano-zglobna napuknuća, ozljede i frakture drugih zglobova, bolesnici s kontraindikacijama za krioterapiju, bolesnici koji nisu govorili engleski jezik i koji su bili pod utjecajem droga ili alkohola ili nisu imali stalnu adresu stanovanja za mogućnost dugoročnog praćenja. Bolesnici su započeli s rehabilitacijom u prvom tjednu nakon ozljede, i to 20-minutnim vježbama tri puta na dan usmjerenim na povećanje opsega pokreta zgloba, aktivaciju i povećanje snage pridruženih mišića i vraćanje normalne senzomotoričke kontrole. Liječenje je bilo uspješno, bez nuspojava i rezultiralo je znatnim subjektivnim poboljšanjem te povećanom razinom opterećenja. Rani povratak prema normalnom funkcioniranju ozlijeđenog ekstremiteta bio je glavni cilj funkcionalnog liječenja. Uganuće gležnja smatra se lakšom ozljedom, ali uzrokuje kratkotrajnu nepokretnost i gubitak funkcije s povišenim rizikom za ponovnu ozljedu. Suvremena istraživanja potvrđuju da ozljeda gležnja rezultira promjenama u propriocepciji, balansu, mišićnoj aktivnosti, kinematici hoda i promijenjenom neuromuskularnom obrascu. Patofiziološki se zna da bolni distendirani zglob može uzrokovati refleksnu inhibiciju okolne muskulature – artrogenu mišićnu inhibiciju. Utječe na neuromuskularne uzorke aktivacije, mišićnu snagu, ravnotežu i posljedično na mogućnost bolesnikove potpune mobilizacije. Rana intervencija vježbom reaktivira muskulaturu i vraća funkcionalne uzorke pokreta. Kako bi spriječili moguće ponovno ozljeđivanje pri vježbanju, pacijenti prvih tjedana nisu opterećivali lateralne strukture zgloba nego su im propisani kontrolirani pokreti cirkumdukcije, vježbe u sagitalnoj ravnini ili statička aktivacija mišića. Potpuno opterećenje u hodu nakon ozljede mekog tkiva gležnja moguće je nakon blage i umjerene ozljede. Elastična bandaža, taping i semirigidne ortoze često se koriste za ranu umjerenu mobilizaciju i opterećenje. Kao najpouzdanija, ipak se preporučuje ortoza na vezivanje. Rezultati su pokazali da su pacijenti koji su vježbali bili znatno pokretljiviji u prvom i drugom tjednu, i to mjereći: hodanje, brojenje koraka i vrijeme provedeno u laganim aktivnostima. Nije bilo razlike između onih koji su vježbali i grupe koja je mirovala po standardnom protokolu (PRICE), gledajući jačinu boli u mirovanju i u aktivnosti te prisutnost otekline. Uključivanjem terapijskih vježbi u prvom tjednu nakon uganuća znatno se poboljšava funkcija gležnja u usporedbi sa standardnim postupcima, tj PRICE-om. Time se dovodi u pitanje korisnost mirovanja i zaštite zgloba u slučaju lakših i umjereno teških uganuća gležnja. Zaključno, ubrzani protokol vježbi započet u prvom tjednu nakon uganuća gležnja rezultira boljom funkcijom zgloba i većom aktivnošću bolesnika. (Beakley CM, O’Connor SR, Tully MA, Rocke LG, MacAuley DC, Bradbury I, Keegan S, McDonough SM. Effect of accelerated rehabilitation on function after ankle sprain: randomised controlled trial. BMJ 2010; 340: c1964, online published 16th February 2010.)
Ključne riječi
Hrčak ID:
79529
URI
Datum izdavanja:
1.3.2012.
Posjeta: 7.693 *