Izvorni znanstveni članak
Najranija svjedočanstva o Frani Petriću: Christian Gottlieb Jocher, njegovi izvori i drugi biografski leksikoni od početka 17. do sredine 18. stoljeća
Davor Balić
orcid.org/0000-0002-4656-6750
; Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Lorenza Jägera 9, HR-31000 Osijek
Sažetak
Utjecajni Allgemeines Gelehrten-Lexicon (1750-1751) njemačkoga leksikografa Christiana Gottlieba Jochera (1694-1758) u svojem trećem svesku sadržava natuknicu o creskom renesansnom filozofu Frani Petriću (Franciscus Patricius, 1529-1597). U nastojanju da doznam kojim je podacima Jocher raspolagao i ustanovim kojim se podacima pritom poslužio, proučio sam izvore njegove natuknice o Petriću. Od devet izvora, koliko ih je popisao na kraju natuknice, njemački se leksikograf poslužio samo djelom Les Eloges des hommes savans Antoinea Teissiera iz 1683. godine i drugim izdanjem djela Dictionaire historique et critique Pierrea Baylea iz 1702. godine. Pritom ističem da podaci o Petriću uopće nisu uvršteni u najstariji i najmlađi od Jocherovih izvora: ni u djelo Elogia illustrium Belgii scriptorum Auberta Le Mirea iz 1602. godine, kao ni u jedan od 43 svezaka djela Memoires JeanPierrea Nicerona objavljenih u razdoblju od 1727. do 1745. godine. Preostalih pet izvora sadržavaju dragocjene podatke o Petriću, ali se Jocher njima nije poslužio. Primjerice, u svojem djelu Pinacotheca iz 1645. godine Gian Vittorio Rossi je najboljim Petrićevim djelom smatrao Paralleli militari, pri čemu nam je posredovao rečenicu u kojoj je Joseph Juste Scaliger pohvalio Petrića kao vojnoga teoretičara. Iacopo Gaddi nas je, a u drugom svesku djela De scriptoribus iz 1649. godine, izvijestio o sadržaju Petrićevih djela Della historia diece dialoghi i Della Poetica, dok je Lorenzo Crasso u svojem djelu Elogii d’huomini letterati iz 1666. godine zaključio da je Petrić, jer je u djelu Discussiones peripateticae nastojao srušiti peripatetičku filozofiju, pripremio put kojim su kasnije krenuli Pierre Gassendi i Rene Descartes. Engleski biograf Thomas-Pope Blount je, pak, u djelu Censura celebriorum authorum iz 1690. godine bibliografski obradio pet njemačkih izdanja Petrićeva djela Magia philosophica, a Niccolo Comneno Papadopoli je u djelu Historia gymnasii patavini iz 1726. godine donio podatke o dvojici Petrićevih profesora na studiju filozofije (Lazzaro Bonamico iz Bassana i Marco Antonio Passeri iz Genove), no zabilježio je i to da je Petrić u imenik Dalmatinaca bio dvaput upisan kao njihov Consiliarius. Uvid u Jocherove izvore osvjetljava nam njegov leksikografski rad, ali i otkriva putove kojima su se podaci o životu i djelu Frane Petrića probijali kroz biografske leksikone i srodna im izdanja. Osim izvora Jocherove natuknice o Petriću, u članku sam obradio i neke druge biografske leksikone te srodna im izdanja koji su također sadržavali podatke o Petriću, a objavljeni su u razdoblju od početka 17. do sredine 18. stoljeća. Nažalost, nijedna od pet dosadašnjih bibliografija o Petriću koje obrađuju jedinice od Petrićeva vremena do trenutka svojega objavljivanja ne sadrži bibliografske podatke o dvadesetak biografskih leksikona i srodnih im izdanja objavljenih u tom razdoblju. No, novu, odnosno šestu bibliografiju o Petriću ne bi trebalo izraditi samo zbog toga, nego i zbog toga što svih pet dosadašnjih bibliografija obiluje nepotpunim i netočnim bibliografskim jedinicama, kao i zbog toga što je u njima potpuno zanemarena metodološka ujednačenost u bilježenju jedinica. U skladu s tim, podatke iz pet dosadašnjih bibliografija o Petriću nužno je koristiti i pri eventualnoj izradi nove bibliografije: da bi nam poslužili kao podsjetnik na to kako se zahtjevan posao poput sastavljanja nečije bibliografije ne bi trebao i smio raditi.
Ključne riječi
Frane Petrić; Christian Gottlieb Jocher; Allgemeines Gelehrten-Lexicon; Jacques August de Thou; Louis Moreri; Antoine Teissier; Pierre Bayle; biografski leksikoni
Hrčak ID:
79793
URI
Datum izdavanja:
9.4.2012.
Posjeta: 1.733 *