Izvorni znanstveni članak

Etiologija izreke "Šaptom bosna poginu"

Marko Dragić orcid.org/0000-0001-5362-6814 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Sažetak

Tragom izreke „Šaptom Bosna poginu“, koju je napisao Marin Držić u komediji Dundo Maroje, autor je na temelju relevantne literature i žive tradicije objasnio etiologiju nastanka te poslovice. Srednjovjekovno je Bosansko Kraljevstvo bilo moćno i iznimno bogato rudom olova i srebra, te skupocjenim tkaninama. Stoga je stalno bilo izloženo ugarskim i turskim pretenzijama. Za vrijeme kraljevanja pohotnoga i bezobzirnog Stipana Ostoje došlo je do velikih sukoba na bosanskom dvoru, te je Ostoja 1404. godine smijenjen, ali se uspio vratiti na prijestolje 1408. Na dvoru hercega Stipana Kosače bile su velike razmirice unutar obitelji.
Sve to pomoglo je moćnoj turskoj vojsci da oko 22. svibnja 1463. godine prodre u Bosnu. Podmitili su i prevarili Radaka, zapovjednika kraljevskoga grada Bobovca, koji im je taj grad predao. Turci su mu, rekavši „Kad si izdao svoje, izdat ćeš i nas“, odsjekli glavu i bacili ga niz liticu koja se i danas zove Radakova stijena. U Bilaju pod Ključem kralju Stipanu Tomaševiću dali su lažna svjedočanstva da će nastaviti vladati kako je i vladao ako s njima obiđe bosanske gradove i zapovjedi plemićima da se bez borbe predaju. Tako je za tjedan dana, koncem svibnja 1463. godine, palo moćno Bosansko Kraljevstvo, a Turci su pogazili pismeno dana obećanja kralju, te su ga na Carevu polju kod Jajca svakojako mučili i ubili. Posljednja bosanska kraljica Katarina pobjegla je u Dubrovnik, te u Rim i ondje pred smrt oporučno svoje kraljevstvo ostavila papi u naslijeđe.

Ključne riječi

nesloga; izdaja; turske prijevare; pad Bosanskoga Kraljevstva; Dubrovnik

Hrčak ID:

82331

URI

https://hrcak.srce.hr/82331

Datum izdavanja:

30.9.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.735 *