Synthesis philosophica, Vol. 26 No. 2, 2011.
Izvorni znanstveni članak
“Quid pro quo, Clarice”: Wittgensteinov multiaspektni pojam jasnoće
Kristijan Krkač
orcid.org/0000-0001-6956-8102
; Zagreb School of Economics and Management / Philosophical Faculty of the Society of Jesus in Zagreb, Zagreb, Croatia
Sažetak
U članku autor pojašnjava poznati zahtjev za jasnoćom J. R. Searlea i multiaspektni pojam jasnoće kod L. Wittgensteina. Pojam jasnoće uvodi se preko Searlova zahtjeva i problema tog zahtjeva koji razotkriva primjena Wittgensteinove morfološke metode. Višeznačnost jasnoće vidljiva je u razlici između jasnoće kao preglednosti i jasnoće kao razumijevanja. Wittgensteinov jednoznačan ali višeslojan pojam preglednosti kao viđenja i kao razumijevanja nudi se kao rješenje poteškoća. Primjer takvog pojma preglednosti vidljiv je u slici rijeke iz Wittgensteinova djela O izvjesnosti na način eksplikacije slike kao slike svijeta koja se sastoji od tri vrste napomena (rečenica), tj. iskustvenih napomena, gramatičkih ili „pant“ propozicija te napomena osi vrtnje, a sve te vrste napomena prikaz čine potpuno preglednim i dakle jasnim u praktične svrhe.
Ključne riječi
gramatičke rečenice; jasnoća; John R. Searle; iskustvene rečenice; Ludwig Wittgenstein; napomene osi vrtnje; percepcija; praksa; preglednost; razumijevanje; slika rijeke; transparentnost; svjetonazor
Hrčak ID:
82559
URI
Datum izdavanja:
17.4.2012.
Posjeta: 2.241 *