Suvremena lingvistika, Vol. 38 No. 73, 2012.
Izvorni znanstveni članak
O analogiji i teoriji etimona u hebrejskome biblijskom leksiku
Florin-Mihai Dat
; Universite de Bourgogne
Sažetak
Teorija jezičnoga ikoniciteta sustavno nameće neka stožerna pitanja. Primjerice, je li izvorno
načelo u pojavljivanju riječi u jezicima utemeljeno na onomatopejskim oblicima, to jest jesu
li u svojim prvim oblicima nastalim pojavljivanjem jezične djelatnosti svi jezični znakovi bili
tipa craquer (»pucati«, »praskati«, »kršiti se«, »lomiti se«), murmurer (»mrmljati«, »mumljati«,
»gunđati«, »žuboriti«) itd., a od kojih je velika većina od tada izgubila svoj mimofonički sadržaj?
Poznato je da je Saussure nijekao svaku tzv. pozitivnu teoriju značenja u znanosti o jeziku te
da je ta odrednica dugo vremena bila propisna u bavljenju jezikoslovljem.
Ovaj članak istražuje slušne ikone u hebrejskome biblijskom leksiku u kojem se analogija
fonacija–referent pojavljuje u okviru teorije matičnih jezika (teorije prajezikâ) i etimona na
apstraktnoj razini jezičnih indikacija (fonetske sastavnice matičnih jezika). Upravo nam ta razina
pomaže u razumijevanju kauzalnoga načela u odnosu označitelj–referent: nemali broj leksija koje
doživljavamo kao proizvoljne može se uvrstiti u nepromjenljive, formalne, pojmovne, odnosno
razložne strukture. Očito je da danas »imamo sluha« samo za imitativne riječi kao što su coucou,
tic–tac itd. Stoga ne iznenađuje činjenica da zagovornici jedne široke (otvorene) koncepcije
jezičnih srodnosti pokušavaju umanjiti važnost leksičke motiviranosti svodeći ju na marginalne
onomatopejske vrste. Pa ipak brojni znanstveni radovi pokazuju da je leksička motiviranost
puno opipljivija nego što se to o njoj obično misli te da je njezin unutarnji sklop puno dublji
i kompleksniji, bez obzira na to što tradicionalna koncepcija onomatopeje nudi oprečan stav:
označitelji jednoga jezika ujedno su njegovi zvukovi i pokreti.
Posebnost ovdje ponu|enoga pristupa ogleda se prvenstveno u činjenici da je odnos zvuk–
smisao riječi utemeljen na vezi između akustičke slike leksičkih oblika i označene vrijednosti
matičnih sastavnica (jezični makroznak). Ta je veza ugledala svjetlo dana zahvaljujući otkriću
unutarnjega sklopa nepromjenjivosti leksika semitskih jezika.
Ključne riječi
mimofonija; onomatopeja; ikoničnost jezika; leksik; teorija matičnih jezika i etimona; biblijski hebrejski jezik
Hrčak ID:
83035
URI
Datum izdavanja:
11.6.2012.
Posjeta: 1.218 *