Pregledni rad
Krsno otajstvo u otačko doba
Marijan Mandac
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Otački nauk o krstu veoma je bogat, raznolik i slojevit. Svaki
je od onodobnih teologa o krstu razmišljao osobno. Nikakav
udžbenik nije krsni nauk stisnuo u krute okvire i tako dijelom
okamenio. Ipak se barem donekle mogu naznačiti određeni obrisi
krsnoga učenja kod crkvenih otaca. Krštenje se smatralo činom
kojim Bog iz milosti i milosrđa krštenomu oprašta grijeh. To se
odnosi na svaki grijeh: iskonski i osobni. Krsna voda snagom
Duha Svetoga čisti srce od svake grešne nečistoće i krštenomu
daruje djetinju dušu. Krštenje je djelo tako duboko i temeljito da
se smije nazvati novim stvaranjem i novim rođenjem. Kršćanin
doista i u pravome smislu nastaje u krštenju. Prije nije postojao.
S krštenjem se u ljudskoj duši oblikuje Božja slika koja ostaje za
svu vječnost. Razumije se da krštenje udjeljuje pravednost koja
je nevinost. Po krštenju kršteni postaju Božja djeca i sinovi Crkve.
U krštenju se kršteni prosvjetljuje. To je prosvjetljenje djelo vjere
koju kršteni kod krštenja izriče i prihvaća. Vjera odgoni tamu iz
duše i pruža svjetlo koje obasjava ovozemni život i prelazi u vječnu
svjetlost. Samo se kršteni smije u punoj mjeri nazivati vjernikom.
Krst je pečat utisnut u dušu. Pečat se više ne može izbrisati. Po
njemu se zna tko krštenoga brani i štiti te komu on pripada i komu
služi. Kršćanski se svakidašnji život upriličuje krsnome otajstvu.
Svi su kršteni po krštenju međusobno jednaki, braća su i sestre.
Ključne riječi
krst; voda; kupelj; novoporod; pečat; prosvjetljenje; oproštenje; grijeh; opravdanje
Hrčak ID:
84276
URI
Datum izdavanja:
11.7.2012.
Posjeta: 2.315 *