Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Putovi k uspostavi sporazuma s tekstom

Antun Slavko Kalenić


Puni tekst: hrvatski pdf 1.424 Kb

str. 35-54

preuzimanja: 369

citiraj


Sažetak

U raspravi se polazi od teškoća• koje tumača dovodi zadaća da razumije i izloži Hermanovu raspravu de essentiis. Budući pak da se takve i njima slične poteškoće i inače često pojavljuju kada je u pitanju tumačenje nekoga starog teksta - i ne samo staroga – pisac raspravlja o mogućoj metodi koja će jamčiti ispravno razumijevanje teksta.
Ponajprije, mora se odbaciti pozitivistička metodološka orijentacija odjelitog gledanja svake pojedine znanosti po kojoj jedino horizont tih znanosti može odlučivati o njihovu djelovanju i usmjerenosti i po kojoj se svako naredno pitanje o smislu vlastitoga cjelokupnog čina mora isključiti iz svojega znanstvenog djelovanja; jer metodologija koja u tom smislu ograničuje svoj predmet u isto doba i sama sebi taj predmet skriva. A ne mogu se prihvatiti ni hermeneutička metodologija što je ustanovljena s pozicija historizma, ni strukturalistička što je nastala u opreci prema ovoj: zahtjev historizma da se tumač mora odreći vlastitoga povijesnog obzora pogrešno shvaća neotklonjivu povezanost razumijevanja sa situacijom u povijesti; strukturalizam pak gubi iz vida povijesnost i samo još više naglašuje apstraktnu opreku između apsolutnosti povijesti i njezina relativizma.
Makar se ni jedna metodologija nije više kadra oduprijeti vladajućoj dvojstvenosti duhovnih i prirodnih znanosti, očito je ipak da je svako razmeđivanje među znanostima štetno jer raskida prirodne veze među stvarima. Budući pak da predmet ovog istraživanja – smisao teksta, dakle jedne duhovne tvorevine - nije jednostavno dat, nema sumnje da ovomu znanstvenom istraživanju treba da bude imanentno vlastito osmišljavanje, promišljanje totaliteta smisla takvog odnosa između subjekta i objekta. I zato povijesno vrijeme u tumačenju ne smije biti ono što razbija vrijeme, nego ono što ga povezuje. Hermeneutika dakle mora i vlastitu povijest uključiti u svaki čin razumijevanja.
Premda razumijevanje ne smijemo prepustiti neprimjerenosti naših predrasuda, valja reći da te predrasude nisu smetnja, nego naprotiv uvjet razumijevanja. Pri tome se mora dopustiti da se očekivanje smisla promijeni u skladu sa zahtjevima teksta te da se na taj način, u očekivanju nekoga drugog smisla, tekst sabire u cjelinu našeg mnijenja. Razumijevanje se u tom procesu neprestance kreće od cjeline prema dijelu i obrnuto. Kriterijem pak za ispravnost razumijevanja biva suglašavanje svih dijelova s cjelinom, a izostajanje takve suglasnosti ukazuje na neuspjeh razumijevanja. Dosljedno tomu, krug razumijevanja, circulus interpretandi, nije neki metodički krug, nego opisuje ontološki momenat strukture razumijevanja koje i u okviru znanosti ima samostalnu ulogu i važenje. Zato se ispravno utemeljen sporazum s tekstom Hermanove rasprave de essentiis nipošto ne smije očekivati od jednostranosti nekoga metodološki ustanovljenoga znanstvenog postupka; jer razumijevanje i tumačenje tekstova nije tek nešto što bi se ticalo znanosti nego bjelodano spada u cjelokupno čovjekovo iskustvo svijeta.

Ključne riječi

Hrčak ID:

84442

URI

https://hrcak.srce.hr/84442

Datum izdavanja:

5.12.1988.

Podaci na drugim jezicima: latinski

Posjeta: 980 *