Izvorni znanstveni članak

Odnos crkvenoslavenskoga jezika i govornoga jezika u hrvatskome srednjovjekovlju

Katarina Lozić Knezović orcid.org/0000-0002-1999-010X ; Filozofski fakultet u Splitu
Gordana Galić Kakkonen ; Filozofski fakultet u Splitu

Sažetak

Sažetak
Hrvatsko je srednjovjekovlje najsloženije razdoblje u našoj jezičnoj povijesti. Funkcionalna
višejezičnost, prisutna u to vrijeme, dovodi do zaključka da između crkvenoslavenskoga i govornoga
jezika nije postojao odnos bilingvizma nego diglosije, točnije triglosije u kojem postoje najviša
varijanta, srednja varijanta te najniža varijanta. Autorice u radu navode argumente za tu tvrdnju,
a to su postojanje čakavsko-crkvenoslavenskoga(-kajkavskoga) amalgama, postojanje hrvatskog
crkvenoslavenskoga jezika te govornoga narodnog hrvatskoga jezika (lingua vernacula).

Ključne riječi

hrvatsko srednjovjekovlje; bilingvizam/trilingvizam; diglosija/triglosija; čakavsko crkvenoslavenski(-kajkavski) amalgam; starocrkvenoslavenski jezik; hrvatski jezik; lingua vernacula

Hrčak ID:

86320

URI

https://hrcak.srce.hr/86320

Datum izdavanja:

15.12.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.364 *