Pregledni rad
OVLAST NA UPORABU SILE KAO RAZLOG ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI
Dražen Škrtić
Sažetak
Do donošenja Kaznenog zakona 1997. godine primarni razlog isklju-
čenja protupravnosti za djela počinjena u obavljanju službe temeljio se na pretpostavci da postupanje u obavljanju službene dužnosti određene pravnom normom ili zakonitom naredbom javne vlasti ne može biti protupravno i u teoriji kaznenog prava nije bio sporan. U hrvatsko kazneno pravo 1997. godine uvodi se posebni razlog isključenja protupravnosti – zakonita uporaba sredstava prisile. Propis isključuje protupravnost u slučajevima kad službena osoba na temelju zakonske ovlasti primijeni sredstva prisile u skladu sa zakonom. Stajalište teorije kaznenog prava kreće se u rasponu od upitne nužnosti postojanja propisa, stajališta da propis nije nužan do stajališta da je propis nužan zbog nespremnosti sudske prakse da prihvati dogmatski položaj razloga za isključenje protupravnosti koji su sadržani u posebnim propisima. Stajališta državnog odvjetništva da posebno ne ističe zakonitu uporabu sredstava prisile kao razlog isključenja protupravnosti uglavnom slijedi i sudska praksa. Primarna intencija zakonodavca da posebni opći razlog isključenja protupravnosti bude primarni razlog isključenja protupravnosti nije
ostvarena jer je i dalje ostala potreba za primjenom isključenja protupravnosti za djela počinjena u obavljanju službe, a ekspanzijom
djelatnosti privatne zaštite stvara se potreba priznavanja isključenja
protupravnosti za djela počinjena na temelju ovlasti na uporabu sile i
prema drugim zakonima. Iako je u povijesnom razvoju o uporabi sredstava prisile u obavljanju službe bilo različitih stajališta, u suvremenim demokratskim državama europskog kontinentalnog prava usvojeno je stajalište da sve službene osobe imaju iste ovlasti za uporabu sredstava prisile i da se zakonitost uporabe sredstava prisile ocjenjuje prema ustanovama kaznenog prava.
Ključne riječi
Hrčak ID:
89324
URI
Datum izdavanja:
15.7.2008.
Posjeta: 2.627 *