Izvorni znanstveni članak

SPLITSKI ARHITEKT NIKO ARMANDA – ARHITEKTONSKI MODERNIZAM I POVIJESNI PROSTOR

Robert Plejič ; Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, Split

Sažetak

Niko Armanda (1899. - 1981.) jedan je od značajnijih splitskih arhitekata takozvane Praške škole, grupe dalmatinskih i splitskih studenata koji su od početka dvadesetog stoljeća birali Prag kao mjesto studija. Armanda kao student druge generacije (rođene 1890-tih) završava Češku Visoku tehničku školu u ljeto 1927. te se po povratku u Split zapošljava u Odsjeku za visokogradnju Tehničkog građevnog odjeljenja Gradske uprave. Od 1928. do 1944. godine djeluje kao projektant novogradnji te kao programer i projektant u izradi prostorno-planskih regulacija grada Splita. Kao izrađivač programa ili autor sudjeluje u brojnim arhitektonskim natječajima, objavljuje čitav niz kritičarskih i teoretičarskih članaka.
Tijekom studija, u kontaktima sa zbivanjima na dinamičnoj arhitektonskoj sceni Praga na kojoj se izložbama i publikacijama promoviraju postulati avangardne modernističke arhitekture i realiziraju prve funkcionalističke i konstruktivističke zgrade, Armanda se oblikuje u gorljivog zagovarača arhitektonskog modernizma pod posebnim utjecajem teoretskog i projektantskog rada Adolfa Loosa i Le Corbusiera. Od sačuvanih projekata najznačajniji su prijedlozi za hotel na splitskoj rivi (1927) te prijedlog regulacija u Dioklecijanovoj palači (1956), a među natječajnim radovima prijedlozi za Dom Trgovačko-obrtničke komore (1928-29), Bansku palaču (1930) koji izrađuje s praškim kolegom Nikolom Dobrovićem, Jadranski svjetionik (1935) i Zgradu Primorske banovine (1936-37). Među realizacijama ističu se Kolonija socijalnih stanova s pet jednokatnih izduženih zgrada, izgrađena 1928. godine, a srušena 1979., interpolacije stambenih zgrada u blokove sjeverno od gradskog centra u Gundulićevoj i Zrinjsko-Frankopanskoj ulici te posebno izgradnja poslovno-trgovačke zgrade na Trgu braće Radić (1935) koja je svojim purificiranim funkcionalističkim oblikovanjem izazvala brojne reakcije, a uklonjena je 1945. godine prilikom regulacije trga.
Kao djelatnik Gradske uprave Armanda je bio uključen u poslove prostorne regulacije i pripremu natječaja za uređenje gradskih predjela (Meje 1930., Marjan 1931.) te projekte hortikulturnih komunalnih zahvata (sjeverni dio šetališta Bačvice). Svoju ulogu pionira nositelja ideja moderne (uz Kaliternu i Kodla) Armanda duguje najviše svojim polemičkim istupima u tisku, britkim komentarima i objašnjenjima kojima je promovirao suvremeni pristup, a protiv tradicionalizma čime je pridonio prodoru i prihvaćanju modernih funkcionalističkih ideja u međuratnoj splitskoj sredini. Među polemikama posebno je značajna ona s Markom Vidakovićem iz 1933. godine u kojoj za Armandu nema nikakve dvojbe o legitimnoj ulozi moderne arhitekture u izgrađivanju povijesnog prostora kao ni o njenoj umjetničkoj kategoriji.
Nakon rata zapošljava se kao profesor na Arhitektonsko- građevinskom odjelu Srednje tehničke škole u Splitu gdje radi od 1945. do umirovljenja 1966. godine.

Ključne riječi

arhitektura; Split; N. Armanda; 20. stoljeće; Praška škola

Hrčak ID:

90028

URI

https://hrcak.srce.hr/90028

Datum izdavanja:

31.12.2011.

Posjeta: 3.102 *