Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Ontološki dokaz postojanja Boga

Željko Porobija ; Adventistički teološki fakultet. Maruševec


Puni tekst: hrvatski pdf 781 Kb

str. 107-137

preuzimanja: 10.711

citiraj


Sažetak

Ovaj se članak bavi jednim od najuzbudljivijih pitanja filozofije i teologije, naime onim o dokazima Božjeg postojanja. Dokazi su imali dugu i bogatu povijest, koja vuče korijene iz vremena antičke poganske filozofije (Platon, Aristotel) kroz srednjovjekovnu kršćansku filozofiju (Anzelmo, Akvinski), racionalizam i empirizam 17. i 18. stoljeća, njemačku idealističku filozofiju (Kant, Hegel), do modernih vremena analitičke filozofije (Russell, Moore) i katoličkog neotomizma (Coplestone). Pristup temi je radije "logički" (koristi se oruđem logičke analize) nego "spekulativan" (koristi se oruđem metafizike; premda su neki "spekulativni" filozofi, npr. Spinoza i Hegel, spomenuti gdje god je to bilo potrebno). Prva stvar koja se imala uraditi bila je kratko izlaganje adekvatne teorije dokaza, što je nužno radi daljnjeg objašnjenja. Svi će se logičari složiti da dokaz treba biti logički valjan i činjenično istinit. Ali postoji nešto neslaganja o drugim potrebnim osobinama, i ovaj članak razmatra te osobine, kao što su persuadivnost, potpunost i procjenjivost. Za persuadivnost je nađeno da se ne treba smatrati nužnom, budući da dokaz treba biti objektivno valjan, bez obzira na pitanje ima li snagu nekog natjerati da vjeruje. Potpunost je desideratum i može se naći (u strogom smislu) samo u apriornim znanostima. Procjenjivost je već uključena u pojam dokaza, zbog toga što dokaz per definitionem nije nešto privatno.
Ali što se tiče granica dokaza, zaključeno je da nikada nije postojao neki apsolutni dokaz. Kriteriji za dokaze Božjeg postojanja jesu kriteriji zdravog razuma - oni koje bi prihvatio svaki razuman čovjek.
Upravo s ovog motrišta analiziranje ontološki dokaz. Taj dokaz teži biti strogim u smislu apriornog dokaza logike i matematike. Autorstvo pripada sv. Anzelmu Kenterberijskom, i u svom esencijalnom obliku tvrdi da sam pojam Boga sadrži u sebi egzistenciju kao nužan atribut. Najraniji kritičari, kao što su Gaunilo i Toma, nisu shvatili ovu točku. Ali Kant, analizirajući Descartesovu verziju ontološkog dokaza, ispravno je zaključio da postojanje nije predikat u logičkom smislu. Ova razlika između logičkog i gramatičkog predikata dalje je razjašnjena analiza- ma modernih logičara Bertranda Russella i Georgea Edwarda Moorea. Ali postoji još jedan moderni pokušaj Normana Malcolma (kao i Charlesa Hartshorna i Alvina Plantinge) da se pokaže kako postoji druga, "ispravnija" forma ontološkog dokaza. Ovaj pokušaj, koji se temelji na pojmu nužne egzistencije, također se pokazao slabim. S druge strane, pokušaj beogradskog filozofa Pražića da načini logički konkluzivan dokaz Božjeg nepostojanja pokazao se manjkavim. Još jedan pokušaj skeptičkog pogleda na ovisnost ontološkog dokaza o metafizici, što pripada Kolakowskom, jednostavno potvrđuj e naš stav da se ontološki dokaz ne treba smatrati valjanim, budući da nijedan dokaz logike ili matematike nije ovisan o metafizici.

Ključne riječi

Bog, postojanje, ontološki dokaz, metafizika

Hrčak ID:

90043

URI

https://hrcak.srce.hr/90043

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 12.033 *