Pregledni rad

Aristotelov odgoj za vrline

Željko Senković

Sažetak

Autor u ovome članku razmatra narav moralnih vrlina u Aristotelovoj filozofiji, te prikazuje i analizira pojedine vrline iz njegove Nikomahove etike. Dostizanje prave mjere (sredine koja je ono najbolje) moguće je s razvijanjem valjanog habitusa, dobrog stanja karaktera koji se dostiže na putu prolaženja od nezrelosti do onoga najboljeg. Etičnost je u Aristotelovu smislu vezana uz političnost, tj. tek moralno dobri građani čine uspješnom svoju zajednicu i obrnuto, pravednost i umnost zakona jamči perfektuiranje građana. Vrline su nužne i za postizanje krajnje svrhe moralnoga djelovanja, što je sreća (eudaimonia), koja stoji u relaciji spram vrlina, ali i spram nužnosti izvanjskih dobara. No, i tu je opet riječ o sredini kao najvišem stupnju vrijednosti.

Ključne riječi

moralne vrline; logos; hrabrost; umjerenost; darežljivost; kalokagathia; velikodušnost; razboritost; polis; eudaimonia

Hrčak ID:

8958

URI

https://hrcak.srce.hr/8958

Datum izdavanja:

1.2.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 8.086 *