Izvorni znanstveni članak
Granica između Splita i Poljica i splitsko-poljički sukobi u XIV. i XV. stoljeću (Dio prvi – Izdvajanje Poljica u zasebnu jedinicu i pitanje pripadnosti Primorja tijekom srednjeg vijeka)
Ante Nazor
Sažetak
Određivanje razdoblja u kojem su Poljica postala zasebno područje s vlastitim, autonomnim, upravnim organima preduvjet je za raspravu o splitsko-poljičkim odnosima, ali i sporan historiografski problem. Naime, o razdoblju nastanka Poljica postoje različita mišljenja, a pretpostavke o mogućem razdoblju izdvajanja Poljica kao zasebne jedinice u historiografiji obuhvaćaju vremenski raspon od X./XI. do sredine XIV. stoljeća. Ipak, s obzirom da se u izvorima iz XIII. st. spominju Poljica i poljički knez, najkasnije u tom razdoblju može se pretpostaviti i određena posebnost Poljica. Konačno izdvajanje Poljica i autonoman položaj toga područja prema okolnim središtima (Split, Klis, Omiš) ovisio je o prilikama na susjednom prostoru, a vjerojatno i o procesu konačnoga (staleškog) oblikovanja poljičkoga društva. S obzirom na razvojne procese na hrvatskom prostoru, može se pretpostaviti da se proces (staleškoga) oblikovanja poljičkoga društva i stvaranja autonomije Poljica odigrao najkasnije (!) u razdoblju vladavine kralja Ludovika I. Anžuvinca (1342.-1382.). Izvori iz XV. st. potvrđuju da autonomnost Poljica u tom razdoblju nije upitna. Ostaje upitno u kojem razdoblju su konačno uspostavljeni upravni i izvršni organi Poljica koji se spominju u Poljičkom statutu iz 1440. i u drugoj polovici XV. stoljeća.
Jednako sporno je i pitanje što su zapravo bila Poljica. Među brojnim nazivima u historiografiji, najprihvatljivijim se čini naziv zajednica ili općina Poljica, premda su Poljica vjerojatno bila i jedna od hrvatskih županija (“comitatus”), a povijesno utemeljen je i naziv Poljička knežija.
Za raspravu o splitsko-poljičkom razgraničenju u XIV. i XV. st. neophodno je osvrnuti se na pitanje pripadnosti područja između rijeka Cetine i Žrnovnice, koje se u historiografiji najčešće naziva "poljičko" primorje, odnosno Primorska ili Donja Poljica. Međutim, čini se da pridjev "poljički" nije primjereno koristiti za to područje prije XV. st., jer do 1482. u povijesnim izvorima nema potvrde da je cijelo to područje pripadalo Poljicima. Budući da se spomenuto područje u povijesnim izvorima iz XIV. i XV. st. naziva Primorje, taj se naziv za područje između rijeka Žrnovnice i Cetine u razdoblju do 1482. čini najprihvatljivijim.
Izvori pokazuju da je velik utjecaj u Primorju imao Omiš, odnosno njegovi gospodari te da je barem jedan dio Primorja bio omiški posjed. Spomen granica Poljica na području Primorja u izvorima se javlja tek od 1444., kada su Poljičani prihvatili vlast Mlečana i kada je u Primorju određena granica između Splita i Poljica: Split je dobio mali, ali zbog solana i mlinica na rijeci Žrnovnici gospodarski važan dio Primorja - od Žrnovnice do Bilepeći, dok su Poljicima pripala sela Jesenice, Mrčilokva i Podstrana.
S obzirom na spomenuto, može se pretpostaviti da, premda određene isprave "de iure" potvrđuju cijelo Primorje ili Splićanima ili Omišanima, vlast nad cijelim područjem između rijeka Cetine i Žrnovnice tijekom srednjega vijeka, praktično, nitko nije uživao, ali da je Primorje (do 1444.) najvećim dijelom pripadalo gospodarima Omiša. Iz toga slijedi pretpostavka da Split i Poljica do 1444., ne računajući na kratkotrajna proširenja Splita na cijelo Primorje, nisu mogli graničiti na tom području.
Ključne riječi
Poljica; srednji vijek; historiografija; politička povijest
Hrčak ID:
9390
URI
Datum izdavanja:
1.3.2003.
Posjeta: 3.525 *