Izvorni znanstveni članak
Vjera u narod bez vlasti i vlasništva: Crkvena šutnja 1961-1971. i glasnost 1990-
Ivan Padjen
orcid.org/0000-0001-7606-2337
; Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Rad iznosi djelomične nalaze istraživanja hrvatskog narodnjaštva (etnonacionalizma)
kao religije (u smislu ljudskog izmišljanja svetog). Praktični su
problemi sljedeći: narodnjaštvo kao religija koja među ostalim uključuje da
narod ima mogućnost i/ili sposobnost da se razvije u nositelja države i da to
treba i postati; posljedice narodnjaštva, a to su nedostižnost narodne demokracije,
narodne privrede i narodnog sazrijevanja; uvjeti vjere u narod, i to prvenstveno
Katoličke crkve u Hrvatskoj kao uvjeta 1961-1971, te prije i nakon
toga, naročito nakon 1990. Teorijski su problemi, tj. neodgovarajuće znanstveno
znanje o praktičnima, sljedeći: prvo, odluke Ustavnog suda Republike
Hrvatske o etničkim i vjerskim zajednicama; drugo, sustavna historija prava i
države Hrvatske i Jugoslavije 1945-1990; treće, preobrazba komunizma i katolicizma
u narodnjaštvo; četvrto i peto, društvena struktura i predstavljanje/
zastupanje. Da bi se postigla opća svrha istraživačkog projekta, a to je upotreba
razuma u javnim poslovima, istraživanje je provedeno u teorijsko-metodologijskom
okviru integralne teorije prava i države, koji uključuje prilagođenu
Lasswellovu i McDougalovu političku analizu proširenu historijskim institucionalizmom
i kritičkom teorijom prava.
Hipoteze su rada da je narodnjaštvo u Hrvatskoj posljedica, među ostalim,
sljedećih uvjerenja koja je podržavala Katolička crkva u Hrvatskoj 1960-ih,
a u značajnoj mjeri i kasnije: 1. jedini prihvatljivi odnos Crkve i države jest onaj partnerstva
dvaju pravno jednakih javnih poredaka nad istim podložnicima
unutar kojega Crkva ima isključivu vlast da uređuje bračne i obiteljske
odnose te vlast da nadzire odgoj i obrazovanje u javnim školama; 2. seljačka
obitelj temeljna je organska ljudska zajednica; 3. podložnici crkvene – izvorno
feudalne – vlasti vezani stvarno za zemlju tvore narod, koji zajedno s klerom
tvori kršćanski narod; 4. s obzirom na to da su temeljne istine dostupne
samo teologijom, a praksa je primjena teorije, praktično znanje, osobito o primjerenom
odnosu Crkve i države, valjano je samo ako je u skladu s crkvenim
naukom. U radu se pokazuje da najvjerojatniji razlog zbog kojega je Katolička
crkva u Hrvatskoj bila dosta tiha za jugoslavenskoga i hrvatskoga proljeća
1961-1971. i poprilično glasna nakon 1990. jest vezanost Crkve u Hrvata u
pogledu odnosa Crkve i države više na Prvi nego na Drugi vatikanski koncil.
Crkveno narodnjaštvo, koje olakšava političko partnerstvo Crkve i države te
osigurava vladajući položaj klera unutar Crkve, koincidiralo je s interesom jugoslavenskih
komunista da zadrže svoju moć i vlast preobrazbom, uz crkvenu
potporu honoriranu konkordatom, u hrvatske etnonacionaliste koji su, kao novoobraćeni
kapitalisti, prisvojili najveći dio ranijeg društvenog vlasništva i nastavljaju
prisvajati najveći dio sadašnjih javnih dobara.
Ključne riječi
Hrvatska; Katolička crkva; Crkva i država; narodnjaštvo/etnonacionalizam; vatikanski koncili; hrvatsko proljeće 1961-1971; hrvatska tranzicija 1990-
Hrčak ID:
97877
URI
Datum izdavanja:
14.2.2013.
Posjeta: 2.787 *