Pregledni rad
Politika širenja NATO-a prema Zapadnom Balkanu u dihotomiji racionalističke i konstruktivističke teorije međunarodnih odnosa
Đana Luša
; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Širenje NATO-a temeljni je aspekt njegove transformacije te prilagođavanja novim izazovima sigurnosti u međunarodnoj zajednici nastalima nakon Hladnog rata. Kao takvo moguće ga je objasniti kombinacijom teza dviju teorijskih škola međunarodnih odnosa: racionalističke – neorealizam i neoliberalni institucionalizam, i konstruktivističke – socijalni konstruktivizam, s obzirom na to da su odluke o širenju bile političke, a ne isključivo tehničke prirode (bazirane na propisanim kriterijima primanja u članstvo). Bez obzira na različite percepcije spomenute problematike primjećuje se nedostatak objedinjavanja teza pojedinih teorija međunarodnih odnosa, tj. implementacije normativnog okvira u analizu stvarnosti. Naime teoretičari međunarodnih odnosa nisu stvorili cjelovitu sliku NATO-ova djelovanja u posthladnoratovskom periodu, nijedan teorijski pristup nije naznačio renesansu kakvu je Savez manifestirao svojom transformacijom, prvenstveno procesom širenja i primanja dvanaest zemalja članica. Stoga i postoje samo parcijalni teorijski pokušaji eksplikacije pojedinih faza posthladnoratovskog širenja, koji sklapanjem u mozaik daju cjelovito objašnjenje procesa i grade temelje za predviđanje njegovih budućih parametara. Nakon drugog kruga širenja 2004. godine te primanja sedam novih država s područja Srednje i Istočne Europe, NATO je svoju politiku usmjerio prema dvjema regijama: Zapadnom Balkanu te Crnomorskoj regiji kao potencijalnim izvorima nestabilnosti te ključnim područjima za projiciranje interesa prema kriznim žarištima na Mediteranu, Bliskom istoku te Centralnoj Aziji. Autorica analizira politiku širenja NATO-a na Zapadni Balkan koristeći se kvalitativnim i kvantitativnim varijablama na pojedinačnoj razini, što uz kvalitativnu analizu obilježja cijelog kruga širenja omogućuje bazu za potpunu teorijsku elaboraciju predmeta istraživanja. U članku se aplikacijom suvremenih teorija međunarodnih odnosa na rezultate istraživanja nastoje objasniti odluke koje su stajale iza politike širenja NATO-a na Zapadni Balkan, politički i sigurnosni kontekst odvijanja cjelokupnog procesa, geostrateški i geopolitički rezultati, te predvidjeti daljnji pravci politike širenja
Ključne riječi
politika širenja NATO-a; Zapadni Balkan; racionalistička teorija u međunarodnim odnosima; konstruktivistička teorija u međunarodnim odnosima
Hrčak ID:
99817
URI
Datum izdavanja:
5.3.2013.
Posjeta: 3.884 *