Histria antiqua, Vol. 21 No. 21, 2012.
Izvorni znanstveni članak
Rijeke i riječna božanstva u rimsko doba u hrvatskom dijelu Panonije
Ante RENDIĆ-MIOČEVIĆ
; Poljička ul. 29a 10000 Zagreb, Croatia
Sažetak
Rijeke su oduvijek služile prometovanju i bile su važnim čimbenikom u svakodnevnom životu stanovništva.
U rimsko doba na europskim su prostorima u tom pogledu prednjačile velike europske rijeke Rajna i Dunav koje
su povezivale sjeverne i južne, odnosno zapadne i istočne oblasti kontinenta. Na području hrvatskog dijela Panonije
u prometnom, gospodarsko-trgovačkom, a nerijetko i u strateško-vojnom pogledu, osim Dunava (Danuvius,
Danubius) koji je ujedno bio i graničnom rijekom Carstva, od prvorazredne su važnosti bile Drava (Dravus) i Sava
(Savus), a zbog specifičnih okolnosti uz njih još i Kupa (Colapis), zatim Bosut (Bathinus flumen) i dr. O tomu svjedoče
povijesni izvori i brojni arheološki nalazi, a na obalama navedenih rijeka bila su podignuta i značajna urbana
središta, zajedno s karakterističnim pripadajućom infrastrukturnim sadržajima, lukama, mostovima i sl. U takvom
kontekstu znakovit je natpis sačuvan na opeki iz Siscije koji donosi podatak o Sisciji koja je, čini se, imala čak dvije
luke na suprotnim obalama Kupe. Među najznačajnijim urbanim središtima bile su kolonije Siscia (Sisak), Mursa
(Osijek) i Cibalae (Vinkovci). Sava je ujedno prometno povezivala Sisciju sa Sirmijom (Sirmium), a na njoj je bila
aktivna panonska flota (Classis Pannonica) koja je za vladavine Vespazijana stekla počasni naziv Flavia. Među arheološkim
nalazima otkrivenim u koritima navedenih panonskih rijeka mnogo ih je koji nisu izravno povezani s
plovidbom ili štovanjem riječnih božanstava nego su u riječna korita dospjeli u drugačijim okolnostima. Za neke od
njih moguće je, međutim, pretpostaviti povezanost s plovidbom, odnosno s prometovanjem rijekama. Pretpostavka
je, primjerice, da su Dravom bili transportirani mramorni žrtvenici dvojice Mitrinih bakljonoša Kauta (Cautes) i
Kautopata (Cautopates) pronađeni u umjetnom jezeru, odnosno međimurskoj šljunčari jugoistočno od Čakovca,
a plovidbi vjerojatno treba zahvaliti i mnogobrojne brončane ulomke monumentalnih skulptura otkrivene u Kupi
nedaleko od Karlovca. I drugih sličnih nalaza ne nedostaje, premda je teško sa sigurnošću utvrditi način na koji su
dospjeli do mjesta nalaza i sa sigurnošću zaključiti da su nalazi posljedica plovidbe rijekama. Vrijedan je isticanja
i zanimljii zapis na jednoj opeki otkrivenoj na siscijskom području iz kojega je moguće pretpostaviti da su u tom
gornjopanonskom gradu postojale čak dvije luke na suprotnim obalama Kupe.
Osobita pozornost u ovoj je prigodi posvećena božanstvima navedenih rijeka, odnosno epigrafičkim i figuralnim
potvrdama njihova štovanja. Među najzanimljivijima svakako je spomenik gotovo monumentalnih dimenzija s
posvetom Dunavu i Dravi (Danuvio et Dravo). Riječ je o žrtveniku, vjerojatno iz vremena Elagabala, koji je izvorno
bio podignut na povišenom mjestu u današnjem Aljmašu, u blizini ušća Drave u Dunav, po svem sudeći s namjerom
da bi bio dostupan pogledima članova posada brodovlja koje se kretalo tim područjem. Od teksta koji je bio znatno
duži ostali su sačuvani samo retci u kojima se nalazi posveta navedenim rijekama, uz još nekoliko teško čitljivih
riječi i pojedinačnih slova u donjem dijelu natpisa: preostali dio teksta većim dijelom je naknadno bio namjerno eradiran.
Istom paru božanstava bilo je posvećeno i nekoliko žrtvenika pohranjenih u Pokrajinskom muzeju u Ptuju.
Od drugih spomenika posvećenih Dunavu zanimljivi su žrtvenici s posvetom Dunavu „koji otječe“ (Danuvio defluenti)
iz Akvinka (Aquincum), kao i žrtvenik posvećen neobičnom paru božanstava, vrhovnom rimskom božanstvu
Jupiteru i Dunavu (I. O. M et Danuvio) koji potječe iz Augsburga (Augusta Vindelicum).
Čini se, također, da je lik riječnog božanstva, vjerojatno personificirani lik božanstva rijeke Drave (Drav, Dravus)
prikazan u sklopu kamene figuralne kompozicije iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, podrijetlom iz Murse. Na
tom fragmentarnom figuralnom spomeniku dominira sjedeći ženski lik (Tyche, personifikacija Murse ?), a pod njim
je u položaju plivača u vodi prikazan bradati i dugokosi čovječuljak (Dravus ?) za kojeg je moguće pretpostaviti da
prikazuje personificirani lik istoimene rijeke.
Od spomenika posvećenih Savu (Savus), božanstvu istoimene rijeke, često je privlačio pozornost stručne javnosti
žrtvenik s posvetom Uzvišenom Savu (Savo Augusto) iz Ščitarjeva (Andautonia). Štovanje tog božanstva evidentirano
je na nekoliko spomenika, a zanimljivo je da svi potječu iz gornjeg toka rijeke, iz okolice Emone te iz
Andautonije i Siscije. Potrebno je, također, istaknuti da je u gornjem toku Save, na području Slovenije, otkriveno
nekolio žrtvenika posvećeno paru božanstava Savu i Adsaluti (Adsalluta), ženskom božanstvu keltskih Tauriska.
Ime riječnog božanstva Sava (Savus) zabilježeno je, također, i na olovnoj pločici s dvostranim natpisom otkrivenoj
u Kupi u Sisku: riječ je o tekstu koji sadrži kletvu (defixio) u kojemu se od Sava priželjkuje kažnjavanje (potapanje)
pojedinaca kojima je kletva bila upućena.
Personificirani likovi riječnih božanstava, poglavito rijeka Save i Kupe, pojavljuju se i na novcu. Na dva primjerka
antoninijana cara Proba iz ostave Šimanovci u Srijemu s legendom Siscia Probi Aug(usti) XXIQ – oba su
pohranjena u zagrebačkom Arheološkome muzeju – na reversu su pod sjedećim ženskim likom, personifikacijom
grada Siscije, još i likovi dvojice odraslih, bradatih muškaraca prikazali u ležećem položaju, riječnih božanstava koji
su očigledno personifikacije riječnih božanstava Save (Savus) i Kupe (Colapis). Sličan motiv pojavljuje se i na antoninijanima
cara Galijena (Gallienus), osnivača siscjske kovnice, s legendom Siscia Aug(usti): lik ležećeg bradatog
muškarca karakterističan je za ikonografiju riječnih božanstava, a najbolji primjer su personifikacije nekih dobro
poznatih rijeka, poput Nila ili Tibra.
Naposljetku, kao mogući pokazatelj štovanja božanstava voda, što podrazumijeva i rijeke, u konkretnom slučaju
Bosut (Bathinus flumen), moguće je u takvom kontekstu promatrati i nalaz mramornog kipa Neptuna, otkrivenog
u Vinkovcima (Cibalae) i danas pohranjenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
102440
URI
Datum izdavanja:
1.8.2012.
Posjeta: 4.998 *