Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

OSNOVNO O GENEZI, SASTAVU I TROŠENJU EOCENSKOG FLIŠA HRVATSKOG OBALNOG POJASA

Aleksandar Toševski
Damir Grgec
Božo Padovan


Puni tekst: hrvatski pdf 10.710 Kb

str. 47-62

preuzimanja: 1.990

citiraj


Sažetak

Najzastupljeniji litotipovi eocenskog flišnog slijeda hrvatskog obalnog pojasa su breče, konglomerati, (bio)kalciruditi, (bio)kalkareniti, pješčenjaci, prahovnjaci, šejlovi i lapori. Sastavni dio eocenskog fliša mogu biti i olistoliti, a na površini su uočeni samo na širem splitskom području. Mehaničko trošenje flišnih stijenskih masa dominantno je u odnosu na kemijsko koje je za praktične potrebe skoro pa zanemarivo. Mehaničko trošenje uzrokovano je tektonikom te ponavljanjem procesa sušenja i vlaženja. Događa se u inženjerskom vremenu, ne geološkom, što diktira način iskopa, zaštitu kosina i građevinskih jama u flišnim stijenskim masama. Količina erodiranog materijala može premašivati 20000 m3/km2/god. Najpodložniji eroziji su litotipovi koji su dominantno izgrađeni od klasta dimenzija praha i gline. Sliv Slanog Potoka u Vinodolskoj dolini dominantno izgrađuju eocenski flišni sedimenti. Karakterističan je po tome što predstavlja za sada jedinu poznatu lokaciju u sklopu Vanjskih Dinarida u Hrvatskoj gdje kemijsko trošenje fliša prevladava u odnosu na mehaničko, a navedeno je uzrokovano kristalizacijom minerala tenardita. Precizno određivanje debljine zone trošenja flišnih, ali i svih ostalih vrsta stijenskih masa, od iznimnog je značaja u geotehnici. Najčešće se zona trošenja određuje na slijedeća četiri načina: vizualno na izdanku, kartiranjem jezgre bušotine, analizom brzina primarnih seizmičkih valova te analizom otpornosti.

Ključne riječi

fliš, bazen predgorja, olistoliti, lapor, mehaničko trošenje, kemijsko trošenje, Slani Poto, selektivna erozija, zona trošenja

Hrčak ID:

107899

URI

https://hrcak.srce.hr/107899

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.670 *