Izvorni znanstveni članak

Najraniji i rani radovi kipara Rudolfa Valdeca

Enes Quien ; Akademija likovnih umjetnosti Sveučilište u Zagrebu

Sažetak

U članku se razmatraju najraniji, pretežno izgubljeni radovi, znani samo po arhivskim fotografijama te rani poznati radovi, uz Roberta Frangeša – Mihanovića, prvog hrvatskog modernog kipara Rudolfa Valdeca (8. ožujka 1872., Krapina – 1. veljače 1929., Zagreb). Radi se o radovima nastalim po povratku sa školovanja u Beču i u Münchenu, u razdoblju od 1896. do 1898., do izložbe ''Hrvatski salon'', na kojoj kipar te radove izlaže. Poznavanje najranijih radova, do sada nepoznatih, plod je istraživanja u arhivima i u staroj periodici koja ih spominju, dok su rani radovi ne samo poznati, već i antologijski, poput reljefa ''Ljubav sestra smrti'' (1897.), ''Magdalena'' (1898.) i ''Memento mori'' (1898.).
U tim je reljefima i punim plastikama kipar dokazao vještinu modeliranja te činjenicu da je tehnički i zanatski bio potkovan kipar. Time je dokazao je i temeljitost školovanja na bečkoj K. K. Kunstgewerbeschule des Österreichischen Museums für Kunst und Industrie (u klasi profesora Augusta Kühnea) i na Königliche Bayerische Akademie der bildenden Künste u Münchenu (klasa profesora Syriusa Eberlea). Teško je pratiti kontinuitet kipara Rudolfa Valdeca, jer ne postoje njegovi studentski radovi, kao ni neki od najranijih radova, stvaranih po povratku sa školovanja u Zagreb. Pronađeno je tek nekoliko fotografija (za koje se do sada nije znalo, ili nisu nikada objavljene) radova koji su nepovratno izgubljeni. Ovi radovi nisu potpisani, niti im se znaju dimenzije, stoga se smatraju skicama iz najranije faze za djela u većim dimenzijama. Radi se o reljefima Apolona, rađenih za timpanone Umjetničkog paviljona. Za potrebe hrvatskog izlaganja na Milenijskoj izložbi u Budimpešti godine 1896. Mađarski historicistički arhitekti Floris Korb i Kálmán Giergl projektiraju Umjetnički paviljon. Godinu dana kasnije, 1897., željezni skelet paviljona prenesen je u Zagreb. Izvedbu radova dobivaju bečki arhitekti Herman Helmer i Ferdinand Fellner, a gradnju su izveli zagrebački arhitekti Leo Hönisberg i Julio Deutsch, pod nadzorom gradskoga inženjera Milana Lenucija. Valdecu je bilo povjereno izraditi reljefe s prikazima Apolonove himne (Apolon delfijski, Apollo pitoctonos i Apollo musagetes). Izlagao ih je na Milenijskoj izložbi u Budimpešti i na Hrvatskom salonu 1898. godine. To su tri plitka reljefa, nikada izvedena na timpanonima Umjetničkog paviljona, jer Gradsko poglavarstvo zbog nedostatka financijskih sredstva nije odobrilo izvedbu. Onodobna kritika ih hvali kao uspješne Valdecove mladalačke radove. Prvi reljef prikazuje Apolona delfijskog (Apolonovu himnu) na kojemu Apolon drži u lijevoj podignutoj ruci odrubljenu glavu. Drugi reljef prikazuje Apolona musagetesa uz mladicu lovora (simbol Dafne), s lirom u lijevoj ruci. Treći reljef prikazuje Apolona pitoctonosa. U dinamičnoj kretnji napinje svoj srebrni luk i ispaljuje strijelu u zmajevo razjapljeno ždrijelo koje riga vatru. U mladosti Valdec stvara radove s izrazom straha, tjeskobe, pesimizma, nemira, gorčine, u skladu s općim tendencijama fin de siéclea. Godine 1899. radi djelo Pesimizam za koje znamo samo po spominjanju u tisku kritičara M. Nikolića. Nestali su i mnogi drugi mladalački radovi iz razdoblja 1885. - 89. To su Muka, Krist, Ljubav (1896. – 96.), koje je izlagao na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, te Spasiteljev žrtvenik, Lucifer, Per aspera ad astra, Cjelov, Krist Salvator, Apollonova himna, Apollon Phoebus, Ridi Pagliaci, i Isus. Istraživanjem smo došli barem do fotografija radova Per aspera ad astra i Krist Salvator, oba iz 1898. godine. Svi radovi iz mladalačke faze su secesijskog stila, u skladu s dominantnim stilskim strujanjima u Beču, Münchenu i srednjoj Europi, kojemu se nužno i Valdec priklonio. U htijenju da iskaže svoje osjećaje i stanje duše, u djelima poput Per ardua ad astra, iskazuje pečat secesijskoga simbolizma.
Ako su većinom izgubljeni najraniji i nekoliko ranih radova, oni koji su ostali (i u sadri i u bronci, a nalaze se u Gliptoteci HAZU u Zagrebu), idu u red antologijskih djela hrvatske moderne u kiparstvu. Radi se o reljefima Ljubav sestra smrti (1897.), Memento mori (1898.) i Magdalena (1898.). Reljef Ljubav sestra smrti predstavlja prvi primjer simbolizma i stilizacije, noviteta u modernom kiparstvu Hrvatske. Reljef Magdalena je bez obzira na žestoke kritike u ''Glasu koncila'' svećenika S. Korenića zbog ''nuditeta'' remek-djelo, ne samo kao vrhunski akt, nego i zbog psihološkog i filozofijskog izraza koji iz njega izbija. Jedan je od najboljih reljefa hrvatskog kiparstva uopće. Na reljefu Memento mori Valdec prvi i jedini put u karijeri radi svoj autoportret iz profila kao lude. Biste Platona i Aristotela smatraju se prvim portretima rađenim po naružbi Ise Kršnjavija. Nastali su 1898. godine i postavljeni na rizalite krila zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ul. br. 10 kojemu je Kršnjavi bio na čelu.. Poprsja grčkih filozofa izradio je Valdec u stilu naturalističkog rimskog portreta.

Ključne riječi

kiparstvo secesije; Rudolf Valdec; Apolon; rani radovi; K. K. Kunstgewerbeschule des Österreichischen Museums für Kunst und Industrie; Königliche Bayerische Akademie der bildenden Künste; Iso Kršnjavi; glina; gips; bronca

Hrčak ID:

112115

URI

https://hrcak.srce.hr/112115

Datum izdavanja:

13.12.2013.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.421 *