Filozofska istraživanja, Vol. 26 No. 3, 2006.
Izvorni znanstveni članak
Blanušine transformacije za toplinu i temperaturu u relativističkoj termodinamici i njegovo dopisivanje s W. Paulijem 1948. godine
Tomislav Petković
Sažetak
Danilo Blanuša (7. 12. 1903. – 8. 08. 1987.) jedan je od najvećih hrvatskih matematičara i fizičara 20. stoljeća. U fizici se njegovi znanstveni doprinosi odnose na proširenje specijalne teorije relativnosti u fenomenološku termodinamiku. Blanuša je 1947. godine izveo transformacijske formule za količinu topline i temperaturu, koje su bile drukčije od onih što su ih 1907. izveli Planck i Einstein. W. Pauli je u svoju poznatu knjigu o teoriji relativnosti (1921.) uvrstio Planck–Einsteinove formule, smatrajući ih neprijepornima. Iz poštovanja prema Paulijevu djelu i ulozi u fizici, Blanuša piše 15. 03. 1948. pismo Pauliju te 1. 06. 1948. P. Urbanu u Grazu, svome prijatelju iz studentskih dana. U pismima Blanuša detaljno tumači i argumentira svoje transformacijske formule. Blanuša je formule izveo polazeći od jednostavne fizikalne slike i Lorentzovih transformacija, ukazujući i na pojmovne proturječnosti u Planckovu izvodu. Pretpostavljajući Paulijevu naklonost Planckovu izvodu zbog suglasja toga izvoda s radovima Einsteina i Minkowskog, Blanuša je u pismu Pauliju svoje transformacijske formule dokazao i pomoću Blanušinog tenzora Bik termodinamičkih veličina za strujanje (konvekciju) topline. Blanuša je referirao ili objavio svoje formule u više navrata (1947., 1949., 1951.) u hrvatskim i jugoslavenskim časopisima, ali ne i u svjetskim časopisima iz fizike toga vremena. Iste se formule pripisuju H. Ottu (Zeitschrift für Physik 175, (1963) 70–104) koji ih je izveo i detaljno obrazložio u relativističkome formalizmu. U Ottovu radu se Blanušino otkriće otprije 16 godina ne spominje. Također niti u radu H. Arzelièsa (Nuovo Cimento 35, (1965)
792–804). Zanimljivu konceptualnu reinterpretaciju Blanušinog izvoda u novije vrijeme dali su I. Derado i E. Ferrari (FIZIKA A (Zagreb) 8 (1999) 4, 223–228). Blanušina je motivacija
u pismu Pauliju bila isključivo znanstvena istina, a napose želja da De Broglie u svoj novi projekt valno-mehaničke teorije termodinamike toga vremena ugradi Blanušine, a ne Planckove formule. O znanstvenome dopisivanju između Blanuše i Paulija na temelju istraživanja izvornih dokumenata, autor ovog rada je hrvatsku javnost obavijestio u predavanju u HAZU (29. 05. 2003.) i na FER-u (1. 07. 2003.) u povodu 100. obljetnice Blanušinog rođenja, a svijet u referatu na 22. svjetskome kongresu o povijesti znanosti u Pekingu (22nd ICHS, 24.–30. 07. 2005.). U članku referiranom na Cresu, povodom 100. obljetnice Einsteinove Specijalne teorije relativnosti, znanstvene činjenice i filozofski argumenti dokazuju da D. Blanuši pripada povijesno mjesto prvog otkrivača točnih transformacijskih formula za toplinu i temperaturu u relativističkoj termodinamici.
Ključne riječi
relativistička termodinamika; transformacijske formule za toplinu i temperaturu; Danilo Blanuša; Blanušine formule; Wolfgang Pauli; Heinrich Ott; Henri Arzeliès; Blanušina odgovornost znanstvenika
Hrčak ID:
11170
URI
Datum izdavanja:
5.10.2006.
Posjeta: 2.294 *