Izvorni znanstveni članak
'Narodna misao' Antuna Radića: Časopis "Dom" (1899–1904) i 'hrvatstvo'
Edi Miloš
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Krajem 19. stoljeća Antun Radić (1868–1919), etnolog i slavist, postupno stupa na političku scenu Banske Hrvatske, uvjeren da hrvatsko seljaštvo utjelovljuje izvorni hrvatski narod i da baš ono može potaknuti nacionalni preporod Hrvatā.
Da bi politički naobrazio hrvatskoga seljaka, pokrenuo je 1899. časopis Dom, čije članke do 1904. piše gotovo sâm u cijelosti. Dom je trebao seljaka osloboditi od lanaca neznanja, straha, fatalizma i interioriziranog kompleksa inferiornosti te poslužiti kao sredstvo za širenje prosvjete, za razumijevanje vanjskog svijeta i njegovih mehanizama.
Usporedo je Antun Radić namijenio Domu da posluži nacionalnom sazrijevanju i osvješćivanju seljakā. Otpočetka je uložio snažne napore da ublaži identitetnu zbunjenost hrvatskoga sela i pokušao razviti sustavan nauk o nacionalnom pitanju, o »hrvatstvu«, nastojeći svoje teorije i koncepcije izložiti čitateljima na što dostupniji način. Pritom nabraja i strpljivo obrazlaže kriterije pripadnosti jednom narodu, odnosno naciji. Po njemu jezik, kultura, zajednička prošlost i povijesna prava čine tek nužne tvorbene elemente jedne nacije, ali jedni uzeti bez drugih ostaju bez učinka. Njih treba kristalizirati kolektivnom sviješću, jednom »narodnom mišlju«. Da bi postao plodan i mobilizirao, osjećaju pripadnosti istoj zajednici – pa bio on podsvijestan – prijeko je potreban idejni sustav, ideološka projekcija koja povezuje sve temelje nacije, a potom kolektivno usvajanje tog idejnog sustava, želja da se zajedno živi po njegovim smjernicama i učinkovita borba da se on ostvari.
Radić je također nastojao seljacima pružiti što jasniju sliku o njihovoj »domovini«. On smatra da uža Hrvatska s Međimurjem, Slavonija, Dalmacija, Istra te Bosna i Hercegovina čine šest »hrvatskih zemalja« pozvanih da se ujedine u jedinstveno političko tijelo, a ne vjeruje u mogućnost integracije Baranje, Bačke, Banata ili zapadne Ugarske u budući hrvatski politički kompleks, jer mu se ta perspektiva čini nerealnom. Nema definitivan stav o proširivanju hrvatskog prostora prema sjeverozapadu, prema Austrijskom primorju, Štajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj, jer to prije svega ovisi o tamošnjim Slovencima i o njihovu nacionalnom razvoju. Taj »zemljovid« domovine Radić ne percipira kao neku vrstu »Velike Hrvatske«, nego kao prirodni prostor za širenje hrvatskoga nacionalnog osjećaja i teren za djelovanje, koji bi se trebao razvijati prema što je moguće više ujedinjenoj političkoj cjelini, bez definitivnih ciljeva, bez unaprijed određenih rješenja, uzimajući u obzir sve nadolazeće zapreke i poteškoće, kao i neizbježno odlučujuću ulogu međunarodnih čimbenika i prilika.
Od te zemljopisne domovine Radić razlikuje »živu domovinu«, to jest ljude, osobe, skupine s atributima hrvatstva, svjesne i potencijalne Hrvate, čija se raspostranjenost ne podudara nužno s granicama spomenutih »šest zemalja«. U hrvatsku naciju on uključuje sve govornike južnoslavenskih jezika, narječja i govora u Habsburškoj Monarhiji, koji su – premda podijeljeni raznim upravama – naučili živjeti zajedno i dijeliti donekle iste vrednote i istu političku tradiciju. Monarhija je samim svojim postojanjem odredila granice širenja hrvatstva.
Radić je razmišljao o putovima, sredstvima i metodama borbe da se ostvare nacionalni ciljevi. Pritom se zalagao za rastuće uključivanje seljaka u politički, gospodarski i kulturni život, za njihovo međusobno povezivanje, za učvršćivanje njihove solidarnosti, za osnivanje raznih alternativnih struktura, koje su koordinirane u svojim projektima, što bi trebalo uroditi moćnom patriotskom mrežom, prototipom i laboratorijem budućeg društva, protudruštvom koje je sposobno suprotstaviti se tuđoj dominaciji. Radić je zamislio da se nacija regenerira odozdo, ukorijeni u masama, da se temelji države postave unaprijed. Država bi tako postala opipljiva stvarnost i prije svoga službenog nastanka, a da odvajanje od Dvojne Monarhije ne bi bilo nužno.
Ključne riječi
Antun Radić (1868‒1919); politička filozofija; intelektualna povijest Hrvatske početkom 20. stoljeća; Hrvatska – politika i vlast (1800‒1945); narodi u Austro-Ugarskoj (1870‒1914); Hrvatska seljačka stranka
Hrčak ID:
118611
URI
Datum izdavanja:
1.11.2013.
Posjeta: 2.336 *