Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.1515/aiht-2015-66-2521
In vivo toksičnost novoga antimikotika 2,4-ditiofenoksi-1-jodo-4-bromobenzena: proširenje in vitro istraživanja
Aysun Kılıç Süloğlu
; Hacettepe University, Faculty of Science, Department of Biology, Beytepe, Turkey
Evrim Arzu Koçkaya
; The Higher Vocational School of Health Services, Gazi University, Gölbaşı Campus, Ankara, Turkey
Elif Karacaoğlu
; Hacettepe University, Faculty of Science, Department of Biology, Beytepe, Turkey
Güldeniz Selmanoğlu
; Hacettepe University, Faculty of Science, Department of Biology, Beytepe, Turkey
Elif Loğoğlu
; Gazi University, Faculty of Arts and Sciences, Department of Chemistry Technical Schools, Ankara, Turkey
Sažetak
Triazolni antifungalni lijek flukonazol danas je najrašireniji antimikotik u svijetu, mahom zato što dobro prodire u tjelesne tekućine i tkiva. Primijećeno je međutim da ulazi u interakciju s drugim lijekovima, a zbog česte uporabe sve je veći i rizik od stvaranja rezistencije na njega. Stoga se traži njegova dostojna zamjena. Godine 2006. sintetiziran je novi derivat tialobenzena - 2,4-ditiofenoksi-1-jodo-4-bromobenzen (C18H12S2IBr). Iako je ugljikova osnovica tog derivata slična onoj flukonazolu, u prvim in vitro istraživanjima pokazao se puno djelotvorniji. Uslijedilo je in vitro istraživanje njegove citotoksičnosti, u kojem se novi spoj pokazao obećavajućom zamjenom za flukonazol. Cilj je ovog istraživanja bio otići korak dalje i istražiti toksičnost C18H12S2IBr in vivo. Odlučili smo se za četverotjedno istraživanje na štakorima Wistar, kojima se je novi antimikotik davao na usta u dozama dva i pol i pet puta nižima od uobičajene doze flukonazola. U životinja nisu primijećene promjene u konzumiranju hrane i vode, ali je relativna težina organa u ženki bila drugačija u odnosu na kontrolnu skupinu, što upućuje na razlike između spolova u metabolizmu lijeka. Za razliku od C18H12S2IBr, flukonazol je prouzročio značajno povišenje razine leukocita i smanjenje neutrofila. Ostale hematološke promjene u odnosu na kontrolnu skupinu bile su slične u skupina koje su primale bilo flukonazol bilo novi lijek. Razlike u imunolokalizaciji citokroma c u jetrima i bubrezima pokazatelj su snažnijeg apoptotičkog učinka novoga lijeka, ali se zbog drugih ključnih pokazatelja (biokemijskih i histopatoloških) ne može ništa zaključiti jer oni ne odgovaraju nalazima citokroma c. S obzirom na to da C18H12S2IBr snažnije djeluje od flukonazola pri nižim koncentracijama, uz podjednake toksične učinke u štakora, ovaj je novi spoj nesumnjivo obećavajuća alternativa liječenju gljivičnih infekcija. Potrebna su daljnja, podrobnija istraživanja u životinja, koja će obuhvatiti interakcije spojeva i molekularne putove toksičnosti. Bude li se lijek i u tim istraživanjima pokazao boljom alternativom, trebalo bi provesti klinička ispitivanja u ljudi.
Ključne riječi
biokemija; citokrom-c; flukonazol; histopatologija; in vivo toksičnost; krv
Hrčak ID:
136512
URI
Datum izdavanja:
18.3.2015.
Posjeta: 2.079 *