Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Samoprocijenjene kompetencije studenata učiteljskog studija za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama

Sanja Skočić Mihić orcid id orcid.org/0000-0001-6070-0170 ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Darko Lončarić ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Marta Kolombo ; Osnovna škola Zamet, Rijeka
Sandra Perger ; Osnovna škola S. S. Kranjčevića, Senj
Milena Nastić ; Osnovna škola Frane Petrića, Cres
Ena Trgovčić ; Osnovna škola Ivana Zajca, Rijeka


Puni tekst: hrvatski pdf 278 Kb

str. 303-322

preuzimanja: 1.991

citiraj


Sažetak

Istraživanja pokazuju da se učitelji kao ključni nosioci obrazovnog procesa ne osjećaju dovoljno kompetentnima za rad u inkluzivnoj nastavi, u najvećoj mjeri radi nedostatnog obrazovanja u ovom području. U istraživanju se krenulo od pretpostavke da formalno znanje te prilike za praktično i iskustveno učenje o radu s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama utječu na višu razinu samoprocjene kompetentnosti studenta za rad u inkluzivnoj nastavi.
Cilj je istraživanja bio ispitati studentske samoprocjene osobne kompetentnosti za rad u inkluzivnoj nastavi i provjeriti postoje li razlike s obzirom na mjesto i godinu studija te iskustvo volontiranja. U istraživanju su sudjelovale 302 studentice Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Korištena je Skala samoprocjene kompetentnosti za rad u inkluzivnoj nastavi. Analizom skale utvrđena su dva faktora temeljem kojih su napravljene subskale skale dobrih metrijskih karakteristika: (1) emocionalna nesigurnost i (2) kognitivna kompetentnost.
Utvrđena je osrednja kompetentnost studenata za rad u inkluzivnoj nastavi. Formalno obrazovanja iz ovog područja povećava kognitivnu
kompetentnost studenata, a način realizacije nastave nije se pokazao
relevantnim čimbenikom. Općenito kognitivno kompetentniji studenti osjećaju se emocionalno sigurnijima raditi u inkluzivnoj nastavi, iako
ta povezanost nije jednoznačna. Studenti prve godine bez formalnog znanja najmanje su nesigurni. Volontiranje se potvrdilo značajnim čimbenikom veće kognitivne kompetencije, a postoje naznake da povećava i emocionalnu sigurnost za rad u inkluzivnoj nastavi.
Dobiveni rezultati sukladni su ranijim istraživanjima i upućuje na potrebu promjena u obrazovanju učitelja s ciljem jačanja njihovih kompetencija za rad u inkluzivnoj nastavi. Pri tome iskustveno učenje studenta ima osobitu važnost i može se stjecati volontiranjem s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Ključne riječi

kompetencija; studenti; učitelji; djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama; volontiranje

Hrčak ID:

138849

URI

https://hrcak.srce.hr/138849

Datum izdavanja:

15.7.2014.

Posjeta: 4.128 *