Izvorni znanstveni članak
OZALJSKI JEZIČNO-KNJIŽEVNI KRUG ILI ZRINSKO-FRANKOPANSKI KNJIŽEVNI KRUG
Franjo Pajur
; Željezno - Gradišće
Sažetak
Prvi se spram jezika Sirene Zrinskoga negativno odredio Jagić, nazvavši ga „mješovitim i šarovitim“, objašnjavajući to pomicanjem Zrinskih iz čakavske južne postojbine prema kajkavskom sjeveru. Potom Kostrenčić odbacuje postavku o „nemiloj sudbini“ Zrinskih, tvrdeći kako je razlog hibridnog jezika Sirene svjesna jezično-književna djelatnost svojevrsne „hrvatske literarne akademije“, koja se po uzoru na slične talijanske oblikovala u zrinsko-frankopanskom krugu i čiji je jezični savjetnik, kasniji senjski biskup, Smoljanić „nagrdio“ tiskanu verziju Sirene. Ovu tezu prihvaća Pavletić dodajući kao mogućeg prethodnika Glavinića i njegovu „mješavinu narječja“ te imena kao što su: Rafael Levaković, Benedikt Vinković, Gjuro Ratkay, Danilo Gvozdek i Pavao Jančić a potom Šrepel, koji Zrinske zove hrvatski Medici a na koncu i Pisarević. Sve ovo kao neutemeljeno odbacuje Matić, da bi deset godina kasnije Novalić, pozivajući se na Klaniczaya, ponovo uskrsnuo tezu o „književnom kolu“ Zrinskih i Frankopana, dopunjujući krug Draškovićima, Pethöom i Fodroczyjem te Madžarima iz okoline Nikole Zrinskog. Narednih se godina navedena teza o širem i užem krugu ustaljuje zahvaljujući prije svega Vončininim raspravama: krug dobiva ime ozaljski književno-jezični krug, umjesto Smoljanića se kao jezični savjetnik pojavljuje Belostenec, a kao prethodnici se, pored Glavinića, navode popovi glagoljaši, hrvatski protestanti iz Uracha i Dešić. U novije vrijeme ime kruga, kao i njegovo oslanjanje na protestante iz Uracha, osporava Jembrih i predlaže termin zrinsko-frankopanski jezično-književni krug. Već površni pogled na naziv jezika pojedinih navodnih sudionika kruga nameće dvojbu o njihovoj povezanosti u jezično-književni krug: Zrinski (Nikola, Petar, Katarina) ga zovu hrvatski, Belostenec ilirskim a Ratkaj slovinskim. I dok Belostenec i Ratkaj na kajkavsku osnovicu naslojavaju čakavski i dijelom štokavski sloj (prvi zbog toga da bi bio razumljiv redovnicima i pastvi Krajine, Istre i Primorja a drugi krajiškoj publici), jezik zrinsko-frankopanskog terceta je čakavska osnovica s kajkavskim i dijelom štokavskim slojem. Stoga se termin zrinsko-frankopanski jezično-književni krug čini prikladnijim od ozaljskog, jer za neko aktivno sudjelovanje Belostenca i Ratkaja u krugu nemamo nikakvih dokaza, kako neposrednih, tako ni posrednih.
Ključne riječi
Ključni pojmovi: Ozalj; jezično-književni krug; Zrinski; Frankopani
Hrčak ID:
140681
URI
Datum izdavanja:
28.11.2014.
Posjeta: 10.697 *