Izvorni znanstveni članak

OSIGURANJE POMORACA PREMA NOVOJ KONVENCIJI O RADU POMORACA

Ranka Petrinović ; Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu
Ivana Lovrić ; Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu

Sažetak

Konvencija o radu pomoraca (MLC konvencija), usvojena 2006. godine u Ženevi,
stupila je na snagu u kolovozu 2013. godine. Ona predstavlja konsolidaciju i modernizaciju
standarda definiranih u čak 37 konvencija usvojenih do tada u okviru Međunarodne
organizacije rada (MOR). Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju u veljači
2010. godine te je svoje nacionalno zakonodavstvo uskladila s njenim odredbama.
MLC konvencijom obuhvaćeni su gotovo svi aspekti života i rada pomoraca. Brodovi
država stranaka Konvencije trebaju imati posebne svjedodžbe kao dokaz poštivanja
propisanih standarda. Među najvažnijim konvencijskim odredbama jesu one koje osiguravaju
minimalni standard zaštite zdravlja i medicinske skrbi u zaštiti pomoraca od
financijskih posljedica pojave bolesti, povreda ili smrti u vezi s njihovim zaposlenjem.
Radi provođenja te zaštite, MLC konvencijom se obvezuju države članice donijeti odgovarajuće
propise kojima će osigurati da brodovlasnici svih brodova koji plove pod
njihovom zastavom primjenjuju sustav zaštite pomoraca predviđen Konvencijom. Te
su obveze propisane u glavi 4.2. koja nosi naslov: Odgovornost brodovlasnika. Prema
tim je odredbama brodovlasnik dužan za svoje pomorce snositi niz troškova zdravstvene
zaštite ili osigurati financijsko jamstvo za te troškove. Država stranka, nadalje,
mora zahtijevati da brodovi koji plove pod njezinom zastavom pruže financijsko
jamstvo za troškove repatrijacije pomoraca (Standard 2.5), a za slučaj gubitka broda,
država stranka mora donijeti propise kojima će predvidjeti obvezu poslodavca da pomorcima
isplati odgovarajuću naknadu (Standard 2.6). U radu se posebno prikazuje
i analizira sustav osiguranja predviđen Konvencijom o radu pomoraca. U Konvenciji
nije izrijekom predviđeno obvezno osiguranje od odgovornosti, kao što je to, primjerice,
predviđeno u CLC i Bunker konvenciji, s pravom treće oštećene osobe na izravni
zahtjev prema osiguratelju od odgovornosti, ali se institut osiguranja i ovdje pokazuje
kao vrlo prikladan način za ispunjenje Konvencijskih zahtjeva. Konvencijski je sustav
o osiguranju postavljen vrlo široko i nedovoljno je precizan, pa to otvara brojna pitanja
i dvojbe. Među tim pitanjima posebice su zanimljiva ova: kakva je pravna narav predviđenog
osiguranja, je li to osiguranje života odnosno nezgode ili odgovornosti; tko
se u odnosu iz osiguranja javlja kao osiguratelj, a tko kao osiguranik; koja osoba ima
osigurljiv interes i kakve je naravi taj interes; kojom se ispravom dokazuje ispunjenje
Konvencijskih zahtjeva vezano za osiguranje pomoraca (financijsko jamstvo). Iznimno su značajna i pitanja prava na izravnu tužbu kao i mjerodavnog prava i jurisdikcije.
U radu će sva ta pitanja biti razmatrana i objašnjena prema dosadašnjim saznanjima
i iskustvima.

Ključne riječi

Konvencija o radu pomoraca, 2006.; pomorci; repatrijacija; odgovornost brodovlasnika; financijsko osiguranje; P.&I. klubovi; napušteni pomorci

Hrčak ID:

144395

URI

https://hrcak.srce.hr/144395

Datum izdavanja:

8.9.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.628 *