Izvorni znanstveni članak
Zvuk samo jedne ruke
Ante Jerić
orcid.org/0000-0003-0926-6123
; Multimedijalni institut, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Catherine Malabou u nizu je knjiga snažnoj kritici podvrgnula psihoanalitički model uzročnosti. Cilj je ovog teksta izložiti njezinu kritiku psihoanalitičke uzročnosti, a potom kritizirati tu kritiku. Dva su načina za to: jakom kritikom kritike, koja nastoji pokazati kako Malabou nešto previđa u pogledu samih načela psihoanalitičke teorije zbog čega njezin napad ne pogađa metu ili slabom kritikom kritike, odnosno revizijom kliničkih slučajeva u svojstvu Malabouinog dokaznog materijala priloženog pažljivo pripremljenoj optužnici koju ona podiže protiv psihoanalize. Rad tvrdi da se slaba kritika njezine kritike, koja doduše ne ispituje načela, može pokazati problematičnija po njezin cilj negoli jaka kritika čime se izravno pokazuje suvremenu relevantnost psihoanalize. Od Malabou preuzima dvije ideje: onu da narušavanje psihičkog funkcioniranja otkriva mehanizme tog funkcioniranja te onu da se psihičke rane među sobom razlikuju samo po stupnju, a ne po vrsti. Potom se, na tragu Malabou, anosognozija uzima kao paradigma - pravi primjer i tek jedan od primjera psihičke rane. Nakon ispitivanja kliničkih slučajeva s dijagnozom anosognozije, zaključuje se kako anosognozija ne proturječi osnovama psihoanalize te ukazuje na potrebu zadržavanja, proširivanja i unapređivanja psihoanalitičkog modela uzročnosti, a ne na njegovo napuštanje.
Ključne riječi
Malabou; psihoanaliza; uzročnost; uvijek-već; paradigma; mehanizmi obrane; anosognozija; potiskivanje; poricanje
Hrčak ID:
150584
URI
Datum izdavanja:
31.12.2015.
Posjeta: 1.650 *