Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.17794/rgn.2016.1.1
UTJECAJ GEOLOGIJE NA TIJEK I ISHOD 3. BITKE KOD YPRESA (FLANDRIJA, 1. SVJETSKI RAT)
Marko Zečević
; Dr Franjo Tudjman Croatian Defence Academy, Ilica 256b, Zagreb (Major, doctor of sciences)
Sažetak
Geološka građa terena kao podloga bojnoga polja može biti iznimno važan čimbenik za uspjeh ili neuspjeh vojne operacije. Utjecaj geološke građe bojnoga polja kod belgijskoga grada Ypresa pokazao se kao važan, a možda i presudan čimbenik za neuspjeh ofenzivnih operacija postrojbi sila Antante protiv postrojbi Njemačkoga Carstva 1917. godine. Geološka građa bojišta, odnosno donjoeocenske gline koje se nalaze na površini terena kao podloga bojnoga polja kod Ypresa u interakciji s meteorološkim uvjetima (oborine) pokazala se kao izrazito nepovoljna za utvrđivanje, kretanje, paljbu i manevar svih postrojbi, a pogotovo oklopnih postrojbi koje su uporno usmjeravane na teško prohodne taktičke pravce. Zbog odabira nepovoljnoga i teško prohodnoga terena, odnosno smjera napada, britanska vojska imala je gubitak raspoloživoga borbenog potencijala, a posebno je izostao učinak oklopnih snaga tijekom bitke. Ukupni gubitci sila Antante iznosili su 448 000 mrtvih, ranjenih, oboljelih, zarobljenih i nestalih, a strateški cilj nije bio ostvaren.
Sile Atante 1917. godine u 3. bitci kod Ypresa nisu uspjele multiplicirati borbenu učinkovitost kroz sinergiju djelovanja rodova i grana na bojištu. Uzrok je loše planiranje, priprema i provedba vojne operacije, odnosno loše zapovijedanje i nadzor kroz zapovjedni lanac od feldmaršala Douglasa Heiga naniže, što uključuje i lošu procjenu utjecaja terena – bojnoga polja na provedbu vojne operacije. Feldmaršal Douglas Heig tijekom 3. bitke kod Ypresa uporno je nastavljao napadati protivnika na istome pravcu i na istome terenu na kojemu je već pretrpio neuspjeh. Zbog toga su sile Antante propustile angažirati cjelokupnu borbenu moć na najučinkovitiji način na prohodnome terenu. Geološka podloga bojnoga polja, odnosno glineni pokrivač pokazao se kao problem za kretanje i manevar oklopništva, topništva i pješaštva, ali i konjaništva kao roda oružanih snaga u 1. svjetskom ratu. Glineni pokrivač utjecao je izrazito negativno na transport (logistiku) kamionima i konjskim zapregama. Gusta hidrografska mreža (kanali, potoci i rijeke) dodatna su prepreka svim rodovima, a posebno oklopnim postrojbama. Topnička paljba suprotstavljenih vojski stvorila je niz kratera u mekanoj, glinovitoj podlozi, a i znatno je oštetila cestovnu infrastrukturu. Uz navedeno izostao je i efekt iznenađenja uslijed višednevnoga uvodnog bombardiranja. Izrada rovova u glini pokazala se kao velik problem, jer je dolazilo do urušavanja rovova zbog jaružanja i tečenja. Rovovi su za kišna vremena stalno bili natopljeni vodom i blatom, te je život i rad u takvoj sredini uzrokovao različite vrste bolesti kod britanskih vojnika, od kojih je najčešća bolest takozvanih „rovovskih stopalaˮ koja je mogla dovesti i do amputacije nožnih prstiju. Sve navedeno otvara pitanje eventualnoga povoljnijeg smjera napada. U radu su ponuđeni drugi mogući taktički pravci koji su s vojnogeografskoga i vojnogeološkoga gledišta bolje rješenje za postizanje strateškoga cilja koji je bio postavljan pred zapovjednike država sila Antante uoči početka 3. bitke kod Ypresa 1917. godine.
S vojnogeološkoga gledišta povoljniji bi smjer napada bio, umjesto preko glinene podloge sjeverno kod Ypresa, preko vapnenačke ravnice istočno od Arrasa, gdje je u podlozi vapnenac koji se već pokazao kao dobra podloga za tenkove u bitci kod Arrasa u travnju 1917. godine i Cambrea 20. studenoga 1917. godine. Učinak topničke vatre po ciljevima na vapnenačkoj podlozi bio bi učinkovitiji, jer tvrda podloga povećava radijus i učinak fragmenata granate uz dodatni ubojiti učinak odlomljenih oštrih fragmenata stijene. Vapnenačka bi podloga olakšala inženjeriji popravak oštećenih cesta ili izradu novih, te bi olakšala kretanje snaga i opskrbu prednjih linija. Na smjeru glavnoga napora sile Antante imale bi u prvoj etapi, u odlučujućoj točki bitke, povoljniju geološku podlogu, a u drugoj etapi, pri kretanju i manevru prema Ghentu i nizozemskoj granici imale bi povoljniji raspored hidrografske mreže nego u području Ypresa, jer rijeke Lys, Schelde i Dendre čine taktičku pregradu, odnosno štite bokove snaga na tome smjeru napada. Na vapnenačkoj podlozi, ako se radi o ravnome terenu, znatno su veći izgledi za uspješnu provedbu ofenzivne vojne operacije nego na glinenoj podlozi, te bi sile Antante na drugim, tenkoprohodnim vojnogeografskim pravcima vjerojatno uspjele multiplicirati borbenu učinkovitost kroz sinergiju djelovanja različitih rodova oružanih snaga na bojištu, što bi u konačnici povećalo mogućnost britanske vojske da ostvari zadani strateški cilj.
Ključne riječi
vojna geologija; vojna geografija; vojna analiza terena; tenkoprohodnost; vojna povijest
Hrčak ID:
152780
URI
Datum izdavanja:
9.2.2016.
Posjeta: 3.880 *