Stručni rad
Sida Košutić: književnost svjetlosti
Stjepan Lice
orcid.org/0000-0002-8051-3310
; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Hrvatska književnica Sida Košutić (1902. – 1965.) svoja je djela (liriku, romane i pripovijetke) najvećim dijelom objavila u razdoblju od 1927. do 1942. Nije joj bio prihvatljiv govor o „katoličkoj književnosti“ jer je u tome prepoznavala izvor podjela. Smatrala je da ne postoji katolička književnost, nego književnici koji su katolici. Njezino cjelokupno djelo, u kojem je snažno prepoznatljivo vjersko nadahnuće, usmjereno je na promicanje istine, ljepote i dobrote. Pritom je u njezinim proznim djelima, s jedne strane, naglašena patnja, osobito patnja nedužnih, napose žena i djece, te, s druge strane, ispraznost i licemjerje onih koji su se dali zavesti zasljepljujućom snagom ugleda, moći i imetka. Njezina tankoćutna, plemenita i potresna lirika, utkana i u prozna djela, svjedoči o snazi i ljepoti ljudske duše koja umije, ne bez žrtve i bolnih posljedica, nadjačati životne izazove. Može se učiniti da u svojoj prozi ide u jednu, a u svojoj lirici u drugu krajnost. Međutim, osobno osvjedočena o neshvatljivoj patnji koja pogađa i potire nedužne te ih uvodi u nevidljivost, nije mogla pristati da ih ta nevidljivost i prekrije. Pišući o njima, ona se za njih zauzima, duboko uvjerena u snagu Božje prisutnosti, u snagu dobrote. Posred mnogovrsnih stradanja, koja su snalazila ljude s kojima je živjela, i nju osobno, u vremenu prije Drugog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega, ona smireno i vedro nastavlja živjeti s povjerenjem u svjetlo istine, ljepote i dobrote, koje opravdava i obnavlja ljudski život.
Ključne riječi
odgovornost za istinu; ljepotu i dobrotu; snaga Božje prisutnosti; snaga ljudskoga duha; riječ kao služba
Hrčak ID:
154776
URI
Datum izdavanja:
15.2.2016.
Posjeta: 3.715 *