Acta Botanica Croatica, Vol. 42 No. 1, 1983.
Izvorni znanstveni članak
Latentni virus špinata: neka svojstva i usporedba dvaju izolata
Zlata Štefanac
; Hrvatska
Mercedes Wrischer
; Hrvatska
Sažetak
S pomoću reakcije pokusnih biljaka, svojstava u sirovom soku, prenošenja sjemenom i seroloških reakcija utvrđeno je da je virus izdvojen iz špinata (S. oleracea) u Jugoslaviji i privremeno opisan pod nazivom latentnog virusa špinata (spinach latent virus) identičan ilarvirusu karakteriziranem u Nizozemskoj pod istim nazivom.
Jugoslavenski izolat (SpLV/H) latentnog virusa špinata nakon mehaničke inokulacije zaražavao je 22 vrste biljaka iz devet porodica, izazivajući u njima nešto jače reakcije od onih koje su opisane za nizozemske izolate (GE36 i Sp20—9). Sirov sok zaraženog C. quinoa bio je infektivan nakon zagrijavanja 10 min na 55 ali ne 60°C, nakon razrjeđivanja od 10-3, ali ne 10-4, i nakon stajanja od 6, ali ne 8 dana na 22°C. Sok ekstrahiran s pomoću fosfatnog puf era zadržavao je infektivnost znatno duže. SpLV/H se prenosio u visokom postotku sjemenom vrsta C. quinoa (60%), N. clevelandii (9°/o), N. megalosiphon (95%) i S. oleracea (60%). Virus se prenosio također polenom, uzrokujući zarazu sjemenki [C. quinoa (21%), S. oleracea, (56%)] i oprašenih biljaka špinata. S pomoću elektronskog mikroskopa ustanovljene su u stanicama listova zaraženih biljaka C. quinoa i B. vulgaris saccharifera u citoplazmi i u malim vakuolama skupine mjehurića promjera c. 40—80 nm. U stanicama kontrolnih biljaka navedeni mjehurići bili su izuzetno rijetki i prisutni samo u ’malim vakuolama’. Navedene ultrastrukturne promjene dosad nisu zabilježene pri infekcijama drugim ilarvirusima.
Ključne riječi
biljni virusi; latentni virus špinata; ilarvirusi
Hrčak ID:
158713
URI
Datum izdavanja:
31.12.1983.
Posjeta: 1.572 *