Acta Botanica Croatica, Vol. 43 No. 1, 1984.
Izlaganje sa skupa
Rod Avenula (Dumort.) Dumort., Poaceae, na Balkanskom poluotoku
Wilhelm Sauer
; Njemačka
Sažetak
Uzevši u obzir kariološke podatke, možemo prikazati o istraživanim divljim vrstama zobi Balkanskog poluotoka i susjednih područja vrlo diferenciranu evolucijsku shemu.
1. Genomi obrađenih vrsta rodova Avenula i Helictotrichon upućuju na identične smjerove evolucije. Tako su se već na diploidnom stupnju ± asimetrični kariotipovi irazvili od ishodišnih ± simetričnih kariotipova. Slična diferencijacija zbila se unutar jednogodišnjih vrsta zobi (Avena) također na diploidnom stupnju (genomi B, C, D), no na osnovi već više odvedenih kariotipova, kao što je genom A koji se mogao također naći i kod trajnih dviljih zobi (Avenula compressa). Konačno su se u nekoliko područja skupine viših poliploida (trajnih) mogle razviti paralelno od diploida te od nižih poliploidnih vrsta (vidi si. 4 i 5).
2. Diploidne vrste zastupaju (2n = 14): Avenula pubescens, A. versi- color, A. compressa, Helictotrichon petzense i H. convolutum. A. blavii i A. aetolica su tetraploidi (2n = 28). Prvi put je nađen dekaploidni broj kromosoma (2n = ± 70). i to kod vrste A. cycladum. Visoki poliploidni kromosomski brojevi karakteriziraju vrste A. adsurgens (18x : 2n = ± 126) i A. praeusta (18x i 20x — 22x : 140— ± 154).
3. Unutar diploidnih vrsta zobi trajnica moguće je razlikovati dobro definirane vrste, koje su prisutne u gotovo svim područjima Balkanskog poluotoka. Široka rasprostranjenost u nizinama umjerenog klimatskog područja Evrope i zapadne Azije karakteristična je za Avenula pubescens, dok je A. compressa nađena u područjima oko zapadnog dijela Crnog mora. Prema jugu (jugoistoku) obje se vrste sve više penju u planine. Avenula versicolor i Helictotrichon parlatorei predstavljaju v|rste visokih planina Evrope. Uzevši u obzir njihovu ekološku adaptaciju na alpske livade ili siparišta vapnenačkih Alpa, njihovi su areali karakterizirani izrazitom disjunkcijom. Endemična vrsta Helictotrichon petzense nastanjuje vrlo malo područje u istočnim Karavankama i Kamniškim Alpama. H. convolutum predstavlja vrstu kamenih i pješčanih staništa u eu- mediteranskom području od Sicilije do Grčke (i vjerojatno Turske?).
4. Tetraploidne vrste Avenula blavii i A. aetolica obilježene su kao endemske vrste centralnih odnosno južnih planina Balkanskog poluotoka.
5. U prošlosti visoko poliploiđne vrste bile su zamjenjivane. One imaju težišta u tri dobro ograničena područja: Avenula cycladum s.l. predstavlja skupinu mikrospecijesa u obalnom području južnog dijela Egejskog mora s jako ¡raskidanim arealoim. A. adsurgens je tipična vrsta kontinentalnih područja istočnog dijela istočnih Alpa do Transilvanije,
no ona nedostaje u nizinskom dijelu Madžarske. Po našem sadašnjem shvaćanju A. praeusta vjerojatno predstavlja vrstu alpskih livada istočnog dijela južnih Alpa.
6. Vrsta Avenula pratensis i vrsta A. planiculmis vrlo su često bile zamjenjivane s drugim vrstama. Čini se da ih na Balkanskom poluotoku nema.
Ključne riječi
divlja zob; rod Avenula; kariologija; Balkanski poluotok
Hrčak ID:
159042
URI
Datum izdavanja:
31.12.1984.
Posjeta: 1.535 *