Izvorni znanstveni članak

Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje

Sanja Šakić ; Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U radu se nastoji opisati književno-teorijski okvir u koji bi se postavila
rasprava o odnosu egzila i književnosti s obzirom na to da se polazi od teze da je u govoru o egzilu uvijek prisutno pozivanje na povijesnopolitičku zbilju, pri čemu se književni tekst promatra kao njezin nusprodukt. U prvom dijelu rada iznosi se kritički osvrt na dosadašnje pisanje o egzilu i književnosti s ciljem da se opravda povezivanje književnosti i egzila. U drugom se dijelu u raspravu uvodi egzilu blizak pojam “manjinske književnosti”, pojam “pisanja-postajanja” Deleuzea i Guattarija te veza koju Blanchot uspostavlja između književnosti i smrti. U trećem dijelu predlaže se tumačenje odnosa književnosti i egzila koje ne bi bilo opterećeno povijesnim činjenicama te se postavlja teza da je sámo pisanje egzil i da je egzil pisanje: pisac je uvijek u egzilu jer on u pisanje ulazi gubitkom identiteta, a ako možemo govoriti o egzilu u tekstu, onda je to pisanje u značenju egzila (čime se pisanju pridaje “identitet” koji ono nema). U posljednjem dijelu priloženi su kratki osvrti na odabranu prozu Davida Albaharija koja se smatra primjerom osporavanja egzilantske prakse pisanjem.

Ključne riječi

egzil; egzilantska književnost; manjinska književnost; pisanje; smrt

Hrčak ID:

159379

URI

https://hrcak.srce.hr/159379

Datum izdavanja:

14.8.2015.

Posjeta: 2.433 *